Damir Miloš

monodrama (4-10 godina)
trajanje: 45 minuta
datum premijere: 09.10.2004.

režija i adaptacija teksta: Mario Kovač

scenografija, kostimografija i rekvizita: Iva Matija Bitanga i Leo Vukelić
autor glazbe:  Vlatko Panić

igra: Maja Kovač

__________________________

Predstava “Bijeli klaun”, zamišljena je kao poučna interaktivna predstava koja pokušava podsjetiti da među nama postoje i oni koji su pomalo “drugačiji” te da ih se ne treba bojati ili im se rugati. Dječak koji je daltonist, pokušava uz pomoć slijepog starca, roditelja koji rade kao klauni u cirkusu i djevojčice u koju je potajno zaljubljen naučiti osnovna obilježja boja te kako ih razaznati i razlikovati.

Čitava predstava događa se unutar i oko jednog cirkuskog šatora koji je istovremeno i scenografija i kostimografija i čarobni bakin kamin oko kojeg se djeca okupljaju da bi čula priču. Šator skriva i mnoge sitne rekvizite, odvojene pričice i iznenađenja!

Predstava obiluje i dijelovima koji djecu potiču na interakciju sa glumicom te samostalno promišljanje problema: Kako pomoći glavnom junaku? Kako razlikujemo boje? Kako se ponašati prema onima koji su od nas “drugačiji”?

______________________

Kritika…

SUZA BIJELOG KLAUNA

Redatelj Mario Kovač je na dopadljiv, interaktivan način prikazao priču Damira Miloša Bijeli klaun / Maja Kovač vrlo je vješto tumačila sve uloge glumačkom igrom i lutkarskom animacijom

Zašto je bijeli klaun dobio plavu suzu, kako je postao klaun i kakvo mu je bilo djetinjstvo, spisatelj Damir Miloš na iznimno poetski i pomalo poučan način progovara u priči „Bijeli klaun“, upozoravajući čitatelje na one koji su drukčiji od nas. Kako bi oni kojima je tekst namijenjen, oni najmlađi, čuli i vidjeli što im Milošev klaun želi reći, redatelj Mario Kovač je prilagodio tekst scenskom izvođenju i premijerno ga prikazao u nedjelju u Dječjem kazalištu Dubrava.

Dječak klaun, kojeg je tumačila Maja Kovač, neobičan je po tome što svijet vidi samo u sivim tonovima. Djetinjstvo mu prolazi u otkrivanju boja, tajni ljubavi, cirkuskog posla i života. Kako biva stariji, iz mašte mu nestaju zamišljeni prijatelji, gubi sve najdraže i ostaje potpuno sam. Iz tuge mu se na licu stvara plava suza po kojoj je postao svima nama drag i poznat.

U ovoj dopadljivoj, no pomalo razvučenoj predstavi Maja Kovač se vrlo vješto snašla tumačeći uz klauna i sve ostale likove koje dječak susreće na svom životnom putu. Jedne je pritom glumački odigrala, dok je druge lutkarski animirala. Iako se u tome vrlo zahtjevnom poslu glumica izvrsno snašla, nedostajalo joj je dinamike, preciznosti i raznolikosti u bogatoj glumačkoj igri neprestanog mijenjanja uloga.

Najduhovitiji i djeci najprivlačniji dijelovi predstave bili su interaktivne prirode u kojima je Kovač pokazala izvrsnu improvizacijsku snalažljivost što je, uz duhovite dječje odgovore i reakcije, dalo živost predstavi.

Kostimografija i scenografija Ive Matije Bitange i Lea Vukelića nešto su što tu predstavu čini uistinu posebnom. U različitim sivim nijansama, igri crnog i bijelog, kostim bijelog klauna stopio se sa šatorom koji se s lakoćom i jednostavnošću pretvarao u šumu, bolnicu, cirkus. Mnoštvo takvih praktičnih i kreativnih idejnih rješenja dali su predstavi poseban šarm, a za to je i zaslužna glazba Vlatka Panića.

Katarina Kolega, Vjesnik, 13.10.2004.

____________________________________

Predstava je sudjelovala na “Naj, naj, naj festivalu” u GK Žar ptica 2005. godine.

Selektorica Festivala glumca u Vinkovcima, gospođa Anja Šovagović Despot,
uvrstila je predstavu u službenu selekciju Festivala glumca 2005.

Predstava je sudjelovala na 9. međunarodnom festivalu za djecu MINI POLETJE 2007. u Ljubljani.