Naslovnica » predstave na repertoaru

Oh, kako je lijepa Panama

Janosch

Predstava je ostvarena u suradnji s Hum nakladom d.o.o.

igrana predstava (4-9 godina)
trajanje: 40 minuta
datum premijere: 26. travnja 2009.

Redatelj: Marius Schiener
Asistentica redatelja: Ljubica Obradović
Prijevod i adaptacija: Konstilija i Božo Markota
Scenografkinja: Mirta Vekić
Kostimografkinja: Jasmina Kosanović
Autor glazbe: Vlatko Panić
Koreografkinja: Dora Blažević
Oblikovanje rasvjete: Dražen Čretni
Fotografije: Božidar Raos

Igraju:
Nina Benović (Tigar)
Slavko Sobin / Petar Atanasoski (Medo)
Mario Krstanović (Lisica, Krava, Vrana)
Vlatko Panić (Zec za klavirom)

Majstor rasvjete: Dino Čosić

Oh, kako je lijepa Panama, pomislili su Tigar i Medo, dva dobra prijatelja i krenuli u potragu za zemljom svojih snova. Nisu baš bili sigurni gdje je ta Panama pa putem doživljavaju mnogobrojne pustolovine i susrete sa raznim životinjama. Na kraju, ne sluteći da hodaju u krug, vratili su se kući i shvatili kako je baš njihov stari dom zemlja njihovih snova.

Ponekad, tek kada promatramo stvari iz nekog drugog kuta, možemo uočiti njihovu ljepotu. Janosch kaže da svatko oduvijek živi u raju, samo što ga ne prepoznaje.

Janoscheva slikovnica Oh, kako je lijepa Panama prvi je put izdana 1978. godine, a već sljedeće godine dobila je nagradu za najbolju dječju knjigu godine u Njemačkoj. Janosch je ondje na svakom koraku, u svakoj dječjoj ladici. Rođen 11. ožujka 1931. u Poljskoj, ilustrator je i pisac koji slovi kao najpoznatiji dječji autor njemačkog govornog područja. Njegove su knjige prevedene na mnoge jezike i dobitnik je brojnih nagrada za dječju književnost. Svojom toplinom i ljubavlju obilježava djetinjstvo od najranije dobi.

_____________________________________________

Kritika

Panama s mirisom banana
Dječje kazalište Dubrava, Zagreb: Janosch, Oh, kako je lijepa Panama, red. Marius Schiener

Nova predstava Dječjeg kazališta Dubrava Oh, kako je lijepa Panama namjenjena je najmlađim gledateljima koje u četrdeset minuta podjednako podučava i uveseljava. Predstava je nastala prema istoimenoj poznatoj Janoschovoj slikovnici, koju su preveli i adaptirali Konstilija i Božo Markota. Otputivši se u Panamu jer sva miriše po bananama i ljepša je od njihova doma, Tigar i Medvjed naprave mali izlet u svijet da bi po povratku, obogaćeni životnim iskustvima i poznanstvima, još više cijenili vlastiti kutak.

Redatelj Marius Schiener jednostavno i razumljivo, pazeći na dob ciljane publike, pripovijeda priču kroz predstavu uz dovoljno razigranosti i zabavnih dijelova poput gegova i smiješnih glasanja koja osvajaju mališane. Redateljska rješenja nenametljiva su i šarmantna, poput patkice koja je lutkica na kotačima uzdignuta do pozicije lika, čime čini pandan igračkama-lutkama koje su počesto u životima djece puno više od tek neživih plišanih predmeta igre.Česte su zabavne igre riječima koje, uz poneku iznimku, uglavnom pogađaju dob gledatelja. Ritam predstave u nekim dijelovima malo pada, posebice u previše detaljnim pojašnjenjima i u scenama u kojima su prateći likovi nešto slabije oblikovani i nedovoljno duhoviti.

Slavko Sobin u ulozi Medvjeda vrlo je šarmantan, tjelesno razigran, glasovno jasan, a njegova glumačka toplina, nužne za ulogu koju tumači, dopire do publike. Nina Benović glasovno je slabija, što se posebice primjećuje u pjevanju. U njezinu se nastupu osjeća se lagana trema zbog koje krivo oblikuje odnos prema nekim likovima, posebice Lisici, kojoj pristupa prenapadno za mladu publiku, a opet nedovoljno napadno da bi bilo šaljivo. Mario Krstanović je kao Lisica nedovoljno simpatičan jer je predstavlja kao prepredenu umjesto, što bi bilo znatno šarmantnije, lukavu. S Lisicom cijelo vrijeme pleše lutka Roda, čija funkcija nije najjasnija. Vranu oblikuje simpatičnije, kreštavim glasom izazivajući smijeh. Najbolje pogađa ukus publike duhovitom interpretacijom Krave, poigravajući se njenim glasanjem poput preživanja i mukanja.

Skladatelj Vlatko Panić, odjeven u kostim Zeca, zbivanja na sceni uživo prati za klavirom, živo komunicirajući s glumcima. Njegova odlična glazba stvara ambijent, ozvučuje radnju i melodičnošću podiže energiju i ritam cijele predstave. Česti songovi vrlo su pjevni i neopterećeni viškom riječi i informacija. Kostimi Jasmine Kosanović jasno oblikuju životinje i vizualno su vrlo privlačni, dok je scena Mirte Čakanić vrlo funkcionalna.

Oh, kako je lijepa Panama vrlo je privlačna ciljanom uzrastu. Dramaturški jasno ispričana nenametljivo prenosi djetetu željenu moralnu poruku.

© Igor Tretinjak, KULISA.eu, 2. svibnja 2009.