predstava nastala prema tekstu Milana Markovića: Znači Marko, kao Kraljević/Pazi vamo

igrana predstava / 12+
trajanje / 60 minuta
svečana premijera / 12.10.2013.

režija, dramaturgija i pokret / Saša Božić i Ksenija Zec
prilagodba na hrvatski jezik i songovi / Pavlica Bajsić
u suradnji sa glumcima / Anđela Ramljak, Nataša Kopeč, Mia Anočić-Valentić, Slaven Španović, Matija Čigir, Bernard Tomić
glazba / Damir Šimunović
kostimografija / Zdravka Ivandija
scenografija / Leo Vukelić
jezični savjetnik / Mara Bajsić
grafičko oblikovanje / Luka Vucić
oblikovanje rasvjete / Marino Frankola

ZAGREB GORI autorski je projekt umjetničkog para, Ksenije Zec i Saše Božić koji nastaje prema dramskom tekstu Milana Markovića (u dramaturškoj prilagodbi Pavlice Bajsić), a namijenjen je starijim razredima osnovne škole i srednjoškolcima.

Predstava kroz suvremenu tragediju tretira problem diskriminacije drugih i drugačijih u društvu u kojem živimo. Žanrovski i stilski izbrušena, tragikomedija Milana Markovića predstavlja novum u dramskom pismu za mlade na regionalnoj razini. Vješto kombinirajući elemente klasične tragedijske strukture sa dramaturškim rezovima pop-trash estetike, mjuzikla i fizičkog teatra, nastaje kazališni pastiš, koji prvenstveno osvaja pozivom na odgovornost: odgovornost prema kazalištu, svijetu u kojem živimo i svim drugim i drugačijima s kojima živimo.

ZAGREB GORI tretira problem diskriminacije Roma u društvu i naše otežano prihvaćanje različitosti, drugih i drugačijih. Problem se tretira kroz intimnu obiteljsku dramu, na razini škole, statusnih grupa koje adolescenti kreiraju, ali i čitavog društva koje plovi ka novoj, bezbrojnoj tranziciji, onoj u Europsku Uniju.

Ivana i Marko žive bez oca, koji je poginuo na ratištu; vrijeme krate dokazujući se u navijačkim grupama (Marko), ili u sitnim krađama sa prijateljicama (Ivana) kako bi nabavila sve modne detalje, koje njene vršnjakinje kupuju u shopping mallovima. S obzirom da većinu vremena provode skitajući se Dubravom, njihove osnovne vrijednosti, način ponašanja i prihvaćanja svoje okoline uvjetovan je zakonom Ulice. No, životi će im se u potpunosti izokrenuti u povijesnim trenucima ulaska Hrvatske u Europsku Uniju. Naime Ivana i Marko saznat će dugo čuvanu obiteljsku tajnu, zbog koje će Marko pobjeći od kuće i biti izgnan iz svoje navijačke grupe, a Ivana postati ponosna vlasnica najnovijih modela i-phonea, modnih krpica i naziva: Prva dama Dubrave.

Što to muči naizgled običnu obitelj Dusper iz mitskog predgrađa metropole, izgubljenu u poratnim i predeuropskim vremenima?

Nakon izvedbi predstave biti će organizirani razgovori sa publikom u kojima će sudjelovati autori i glumci.

Znate li?

Znate li da je do sada u 2013. godini prijavljeno 2.034 kaznenih djela maloljetnih osoba?

Znate li da je do sada u 2013. godini 1.483 maloljetna počinitelja kaznenih djela?

Znate li da čak 70 posto djece i mladih u dječjim domovima, odgojnim domovima i odgojnim zavodima u Hrvatskoj sudjeluje u izravnom ili neizravnom vršnjačkom nasilju, kao žrtve ili zlostavljači?

Znate li da se kao glavni problemi u Hrvatskoj po pitanju ljudskih prava izdvajaju društvena diskriminacija i slučajevi nasilja prema pripadnicima etničkih manjina, posebice srpskoj i romskoj manjini te netrpeljivost i nasilje prema homoseksualnim, biseksualnim i transrodnim osobama?

Znate li da su u 2012. godini zbog nasilja na sportskim događanjima privedene 1.023 osobe?

Znate li da je u prošloj školskoj godini sveukupno u osnovnim i srednjim školama zabilježeno 1.577 slučajeva vršnjačkoga nasilja, od čega 1.039 u osnovnim te 538 u srednjim školama?

Znate li da je u Hrvatskoj 19 posto djece doživjelo neki oblik vršnjačkog nasilja, dok je 8 posto tzv. ‘provokativnih’ žrtava, odnosno, onih koji i čine i doživljavaju nasilje, te jednako toliko djece koja čine nasilje?

Znate li da je istraživanje potvrdilo da su žrtve težih oblika nasilja anksioznije, depresivnije i nižeg samopoštovanja od onih koji nisu doživjeli nasilje i onih koje su doživjeli samo verbalno nasilje?

Znate li da čak 19 posto djece žrtava vršnjačkog nasilja u svijetu godišnje pokuša suicid?

 

Ciljevi projekta

Kao jedna od mjera koje mogu ublažiti nasilničko ponašanje djece i mladih su edukacija i programi usmjereni promjeni stavova o odobravanju nasilja što je i cilj ovoga projekta. Što se tiče zakona i pravne strane u našoj republici, osoba do svoje 14 godine nije kazneno odgovorna ako počini neko nasilje naspram druge osobe. Iz zatvorske perspektive i promatrajući ponašanje zatvorenika dolazimo do zaključka da je društvo zakazalo, ali ne treba kriviti samo društvo, već treba krenuti od prve stavke, a to je obitelj i obiteljski odnosi. Indiferentni roditelji su krivi isto toliko koliko i društvo jer pojedinac kreće od odnosa u svojoj obitelji i ako je tamo gdje mu je to najvažnije ignoriran, on misli da je sam i da se mora boriti protiv svih za svoje mjesto pod suncem. Ukoliko naiđe na društvo koje podržava njegovo ponašanje i odobrava njegovu delinkvenciju, on počinje osjećati snagu i moć te postaje nasilan.

Na žalost, sustav reagira tek kad se nasilje završi sa teškim tjelesnim ozljedama ili smrću (ubojstvom). Tada se nasilnici osuđuju i zatvaraju u penološke ustanove gdje provode vrijeme s istomišljenicima i populacijom koja se isto tako ponašala vani. U tom trenutku njihov pravi put nasilja tek započinje i ide prema vrhu, u zatvorima pristupaju bandama koje žele moć i teže vlasti, pa čak i ako to znači da će biti nasilni i prijetiti ubojstvom policiji koja radi u zatvoru.

Upravo zbog toga je edukacija nezaobilazan dio prevencije nasilja.

Kako bi se kvalitetno radilo na prevenciji nasilja potrebna je suradnja svih institucija, pa tako i škola i kazališta, kako bi se problemu nasilja pristupilo iz svih mogućih uglova i na sve moguće načine. Hvatanje u koštac s problemom raznih vrsta nasilja u zajednici nije samo posao mjerodavnih tijela, već društva uopće. Rješavanje toga problema zahtijeva velike zakonske, kulturne, ekonomske i druge društvene promjene i inicijative.

Iz tog razloga nastao je i ovaj projekt čiji je cilj podizanje svijesti o problemu nasilja među mladima kao i njegova prevencija. Također, cilj nam je pokazati i to da je ponekad tanka granica između prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja te da čovjek može početi donositi dobre odluke čak i nakon male intervencije i promjene u percepciji.

 

Kazališni sat

Projekt je zamišljen kao kazališni sat koji bi se provodio s ciljem da se nastavničko osoblje i školski suradnici, kao i sami učenici, dublje upoznaju sa procesom stvaranja kazališne predstave od odabira teksta do finalnog proizvoda. Naglasak se jednako stavlja i na umjetnost i na obrazovanje te se ističu glavni ciljevi i svrha projekta. U tom slučaju doživljaj kazališta i kazališne predstave postaje mnogo širi od pukog gledanja iste.

Kazališni sat uključuje uvod s objašnjenjem projekta i njegovim ciljevima, gledanje kazališne predstave i tribinu s razgovorom o gledanoj predstavi.

Sat bi izvodio stručni kazališni tim koji bi uključivao dramskog pedagoga Ivu Lehunšek Panić te redatelje i autore predstave Kseniju Zec i Sašu Božić.

Predstava je inspirirana istinitim događajem i namijenjena starijim razredima osnovne škole i srednjoškolcima koji su do sada bili uglavnom zanemarivana publika za koju se ništa ciljano nije kreiralo. „Zagreb gori“ tretira vrlo akutni problem diskriminacije u društvu i naše otežano prihvaćanje različitosti, drugih i drugačijih te probleme vršnjačkog i navijačkog nasilja.

Milan Marković

Rođen 1978. godine, diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.

Izvedene i nagrađene drame:

„Klupa” (Beogradsko dramsko pozorište, režija Goran Ruškuc; nagrada Josip Kulundžić, Fakulteta dramskih umetnosti), “Zelena kuća” (pobeđuje na konkursu bečkog pozorišta Menchenbuehne), „Dobro jutro, gospodine Zeko”, (Pozorište „Duško Radović”, režija Jelena Bogavac; Flying Fish Teatricks, London, režija Jelena Ćurčić; Radio drama – Radio Beograd; scensko čitanje u Narodnom pozorištu u Beogradu i u Mostaru), „Dobar dečak”, (Srpsko narodno pozorište, režija Predrag Štrbac; Scensko čitanje – Cankarjev dom, Ljubljana, režija Rok Vevar; nagrada “Slobodan Selenić”), „Da nam živi živi rad” (Atelje 212, koautorka i rediteljka Anđelka Nikolić), „Znači Marko, kao Kraljević/Pazi vamo” (Pozorište Boško Buha, režija Bojana Lazić), „Maja i ja i Maja” (Bitef teatar/de facto, režija Anja Suša).

Objavljene drame:

„Zelena kuća” („Teatron”, 2004.), „Dobro jutro, gospodine Zeko” (na srpskom i engleskom – „Scena”, Novi Sad, okt-dec 2005; „Tmalčart – Nova srpska drama”, Mostar, nov 2006.), „Dobar dečak” (na srpskom, engleskom i slovenačkom – „Scena”, Novi Sad, “Pre-Glej na glas!”, Ljubljana 2007), “Čišćenje idiota” (na srpskom i engleskom jeziku – „Scena”, Novi Sad).

– Od 2007.-2010. godine radi kao koordinator projekta “Nova drama na Sterijinom pozorju”.

– Od 2008. godine je član redakcije časopisa Scena. Radi kao dramaturg na predstavama u Srbiji i Danskoj (“Tiggeroperaen”, Cantabile2, režija Nullo Fucchini)

– 2010. nastupa u projektu „Mnogo nas je“ (Bitef teatar, koncept i koreografija Dalija Aćin), izvodi realtime dramaturšku intervenciju u predstavi „Ko bi hteo mamu kao moju“ (Pozorište „Duško Radović“, koncept i koreografija Dalija Aćin) i radi kao dramaturg na predstavi „Da nam živi živi rad” (Atelje 212, koautorka i rediteljka Anđelka Nikolić)

– 2011. adaptira “Ožalošćenu porodicu” Branislava Nušića za Narodno pozorište Šabac (režija Bojana Lazić)

– 2012. izvodi performanse “Oni žive” (u saradnji sa Majom Pelević), i “Venčanje: Izvođenje” (u saradnji sa Ninom Matthis, koprodukcija Per.Art i KolektivKolektiv)

Milan Marković je osnivač i urednik arhivskog website-a www.nova-drama.org.rs, posvećenog promociji novog dramskog izraza.

 

Ksenija Zec, trenutno važi za jednu od najpriznatijih koreografkinja hrvatske plesne scene. Konstantno obnavljajući vlastiti autorski iskaz i kombinirajući konceptualni pristup plesu sa naglašenim zanimanjem za kombinaciju pokreta i teatra, Ksenija Zec  eksperimentira sa razinama izvođačeve  prisutnosti  na sceni, te osvaja  hrvatsko kazalište svakom novom produkcijom: Ne boj se i mene je strah ( plesni centar Tala  2008 ),  Nos Vamos a Ver ( Kazalište slijepih i slabovidnih: Novi život, Zagreb, Nagrada za najbolju predstavu festivala Zlatni lav u Umagu, 2007), te Isto ( Zagrebački plesni ansambl  2005, Nagrada hrvatskog glumišta za najboljeg koreografa). Od završetka školovanja kontinuirano djeluje kao koreograf  i autor plesnih predstava, te kao suradnik za scenski pokret u dramskim predstavama ( HNK-Zagreb, Osijek, Split, Varaždin, Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto). Zaposlena je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu . Predstave i projekti izvođeni su joj u Austriji, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, a svoje projekte predstavila je i na vodećim festivalima u Hrvatskoj: Tjedan Suvremenog plesa, Festival Svet Vinčenat, Splitsko ljeto, Durovački ljetni festival, Osječko ljeto, Zlatni lav…

 

Saša Božić, kazališni redatelj i dramaturg, prisutan u polju europskog suvremenog plesa. Kao dramaturg, izvan Hrvatske surađuje sa priznatim koreografima poput Isabele Schaad ( Berlin, Njemačka), Simone Aughterloney ( Berlin, Njemačka ), Francesca Scavette ( Oslo, Norveška ), Martine Pisani (Pariz, Francuska ), Dalije Aćin ( Beograd, Srbija), Mathew William Smitha ( Beč, Austrija), Iztoka Kovača ( Ljubljana, Slovenija) itd.

Potpisuje dramaturgiju za nagrađivane predstave poput „Ogoljeno“ ( Zagrebački plesni ansambl-Nagrada hrvatskog glumišta 2008 za Najbolju plesnu predstavu, koreografija:Snježana Abramović Milković ), „Nos Vamos a ver“ ( Kazalište Novi život, Zagreb, Grand prieux festivala Zlatni lav u Umagu, koreografija:Ksenija Zec), „Isto“ ( Zagrebački plesni ansambl, Nagrada hrvatskog glumišta za najbolju koreografiju Kseniji Zec, 2005 ).

Za zajednički projekt sa beogradskom umjetnicom Dalijom Aćin „Handle with a great care“ nagrađen je prvom nagradom Jardin d’ Europe, najprestižnijeg europskog plesnog festivala Impulstanz u Beču 2008. Kazališni pojekti sudjeluju mu na festivalima poput Eurokaza, Bitefa, Transeuropa festivala u Hildesheimu, Karantena u Dubrovniku, itd.

Svoje suradnje ostvaruje u europskim kazališnim kućama poput Hebbel am Ufer u Berlinu, Kaaiteatrom iz Brusselesa, Pact Zollverein u Essenu, Gesneralee u Zurichu, Nacionalni plesni centar u Oslu, Plesni centar LaJette u Bruxellesu, Les Subsistances u Lyonu. i Beogradsko dramsko pozorište. Od 2009 do 2011 voditelj je popratnih i cjelogodišnjih programa Eurokaza. 2011. sudjeluje na umjetničkom residenceu u Pariškom Les Labaratoires de Aubervillie u sklopu projekta Gang Plank. Posljednje dvije sezone radio je u teatru itd ( predstave O prijateljstvu I Nosferatu), te Muzeju suvremene umjetnosti ( Crkva).

Sa Ksenijom Zec koautor je višestruko nagrađivanih predstava za djecu I mlade: VIS Životinje, Tijelo I Šeherezada. U koautorstvu sa Dorom Ruždjak Podolski napisao je dramski tekst Rent a friend, prvonagrađen na dramskom natječaju tekstova za mlade Kazališta Trešnja.Asistent je na Akademiji Dramske Umjetnosti u Zagrebu, Odsjek pokreta.

Zajedno sa Barbarom Matijević vodi kazališnu grupu de facto. Osim djelovanja kao platforma za razvoj radova B. Matijević i S. Božića, de facto potiče suradnju i koprodukciju radova međunarodnih umjetnika koji dijele slične interese na području izvedbenih umjetnosti, djelujući na tankoj granici između kazališta, plesa i performansa, preispitujući poroznost njihovih okvira i konstituciju izvođača unutar konstituciju izvođača unutar disparatnih modusa izvođačkih režima.

Živi u Zagrebu i Bruxellesu.

 kritike…

_______________

Kroatizirani Milan Marković

Tragikomičan prikaz stvarnosti u kojoj djecu guramo u nasilje

u dječjem kazalištu Dubrava premijerno je izvedena predstava “Zagreb gori” Milana Markovića. Redatelji su Ksenija Zec i Saša Božić

_______________

festivali

• nominacija za najbolju lutkarsku predstavu ili predstavu za djecu i mladež (Nagrada hrvatskog glumišta 2014.)
• nominacija za najbolju sporednu žensku ulogu – Mia Anočić-Valentić (Nagrada hrvatskog glumišta 2014.)
• nominacija za najbolja glumačka ostvarenja u lutkarskim predstavama ili predstavama za djecu i mladež – Nataša Kopeč (Nagrada hrvatskog glumišta 2014.)