Morana Dolenc
u suradnji s
Vlatkom Panićem, Domagojem Klasićem, Leom Vukelićem i Petrom Atanasoskim

(inspirirano knjigom J. R. R. Tolkiena: Pisma Djeda Božićnjaka)

lutkarska predstava / 5+
trajanje / 40 minuta
svečana premijera / 5.12.2013.

autorica i redateljica / Morana Dolenc
scenograf / Leo Vukelić
kostimograf / Morana Dolenc
kreatorica lutaka / Morana Dolenc
scenski pokret / Petar Atanasoski
odabir glazbe / Vlatko Panić
izrada scenografije / Leo Vukelić i Domagoj Klasić

igraju se / Morana Dolenc i Vlatko Panić

U potrazi za izgubljenim osjećajem

… svjećice, božićne pjesme, darovi ispod bora, drveni konjići …  Stanislav 81 g
… kićenje bora, izrada kuglica od sjajnog papira, naranče i bomboni zamotani u svileni srebrni papir, mandule i orasi … Nevena 78 g
… vatra u peći, orehnjača, mali božićni okrugli kruh… Marinko 43 g
… naranče, cimet, smokve, zelena i crvena boja… Marina 57 g
… topla kuća, crvene čarape za poklone, bor i borove iglice posvuda…vijenac na vratima, osjećaj sigurnosti i mira jer smo zajedno doma barem 3 dana, sjedenje u dnevnom boravku u mraku i gledanje u lampice, posebna sreća kad dolaziš doma jer znaš da još uvijek traje Božić… Petra 31 g

Kad nas netko pita Što je za tebe Božić? svi imamo podjednake asocijacije i u nama se probude određene emocije i tako već generacijama…

Imaju li današnja djeca slične asocijacije kao i njihovi roditelji i bake i djedovi kada se spomene Božić? Odgovora na ovo pitanje bilo bi raznih i sigurno bi se razvile najrazličitije teorije, stoga, da ne ostavimo prostora slučajnosti i sumnji za pokušaj bijega u materijalno s tendencijom zaborava čudnovatog i srcu bliskog, predlažemo putovanje u svijet Čarolije. I to ne samo božićne čarolije nego svakodnevne!

Jedna radoznala djevojčica, šlampavi Bijeli Medo i brižni Djed Mraz otkrivaju kakav je njihov život i kako teku duge pripreme na Sjevernom polu za najčarobniji dan u godini.

Hvala: Jurju (6) na posudbi glasa, Ottu (10) i Rini (7) na štrikanju, Suzani (43) na lajbeku za malog Medu, Hrvoju (31) i studiju Zg-zvuk na snimanju i miksanju, Rajni (6) i Marici (8) za posudbu stvari i Šimi (2) na degustaciji čokse, tati Dragecu (55) na namještaju i mami Marici (Ups!) na strpljivosti…

kritika…

VEDRO PREDBOŽIĆNO VESELJE

Božićne priredbe jedna su od najstarijih tradicija u kazalištu za djecu. Zbog ograničenosti relativno skučenim tematskim okvirom i stereotipiziranim očekivanjima od publike, svježi i novi pristupi nisu osobito česti. Ups! Uvijek pravac Sjever!, predstava mlade lutkarice Morane Dolenc, premijerno izvedena sasvim prikladno upravo večer uoči Svetog Nikole u Dječjem kazalištu Dubrava, ipak uspijeva biti drugačija.

Premda koristi samo motive koji se tradicionalno vezuju uz božićno-novogodišnje teme, kao što su Sjever, Bijeli Medo i Djed Mraz, autorica ne smišlja vratolomnu priču (kako bi nas ludo zabavila), a ne govori niti o vremenu praštanja, darivanja, dobrote (kako bi nam objasnila duh Božića). Umjesto toga, gradi izmišljeni svijet Sjevera scenama koje se nižu povezane takoreći asocijativnim vezama, kao minijature koje umjesto da propagiraju dobru volju, stvaraju je i šire bez imalo napora ravno u gledalište. I premda je ovaj Božić na Sjeveru u potpunosti izmaknut iz izvornog religijskog konteksta, duhom ostaje vrlo blizu ideji o miru na Zemlji.

Djevojčica dolazi na Sjever, susreće njegove stanare, Bijelog Medu i Djeda Mraza koji žive neki svoj miran sustanarski život, piju čaj, motaju poklone, vesele se snijegu, čuvaju slavinu iz koje izlazi polarna svjetlost. Ništa dramatičnije od savladavanja neposlušne ukrasne vrpce tu se neće dogoditi. Njihove pripreme za Božić, naime, nemaju u sebi ništa od užurbanog ludila karakterističnog za današnji doživljaj Božića.

U programskoj knjižici uz predstavu autorica pod naslovomU potrazi za izgubljenim osjećajemcitira asocijacije koje odrasli, pa i stariji imaju kad im se spomene Božić. Iz njihovih rečenica iskrsava nostalgična slika mirna veselja, vedrine i topline, mirisa cimeta i naranči – što je očigledno ideja koja je odgovorna za osnovi ton predstave, koja se na taj način suptilno suprotstavlja konzumerističkoj slici Coca-Cola Božića.

Dvoje glumaca, Morana Dolenc i Vlatko Panić igraju naizmjenično u živo i s lutkama. Riječi koriste samo u rijetkim trenucima i to vrlo škrto, čime se naglasak stavlja na pokret koji jasno i vrlo izravno komunicira s publikom, tako da se manjak riječi ne doživljava kao nedostatak nego kao prednost. Humor koji proizlazi iz njihovih sitnih nesnalaženja i nesporazuma, premda je blizu gegu, ostaje blag i nježan.

Centralni prostor scene zauzima veliki pisaći stol koji je lutkarski preuređen tako da postaje glavno mjesto za igru. Iz ladica izlaze različiti potrebni rekviziti, brojni satovi koji nam pokazuju da se bliži trenutak za slavlje, ali najzačudniji su trenuci kad se ladice izvuku i postave na stol kao maleni scenografski svjetovi, opremljeni minijaturnim namještajem, zastorom, lampicama, čak i servisom za čaj.

U tim se prostorima kreću dvije malene lutke, Djed Mraz i nespretni Bijeli Medo – vizualno prepoznatljivi ali i stilizirani na ne sasvim tipičan način. Lutke su fino pokretljive, a animatori ih vode krajnje precizno, tako da njihova životnost ni u kojem času ne dolazi u pitanje. Sjeverom se motaju i patuljci, svedeni na crvene ušiljene kapice.

Predstava Ups! Uvijek pravac Sjever! fino zabavlja lutkarskom dosjetljivošću i neobičnim umetnutim motivima, poput slavina iz kojih teku čudesa ili oživjela Mjeseca. Pokazuje nam Božić lišen kiča i histerične potrage za savršenošću, topao i mirišljav – upravo onakav kakav bismo voljeli doživjeti.

© Iva Gruić, KAZALIŠTE.hr, 9. prosinca 2013.