Ivana Brlić-Mažuranić

igrana predstava (7-11 godina)
trajanje: 50 minuta
datum premijere: 21. lipnja 2007. u Gradu mladih Granešina

režija: Mario Kovač
dramatizacija: Lana Bitenc
autorska glazba: Dunja Knebl
suradnici na glazbi: Sven Pavlović i Danijel Maoduš
scenografija i kostimografija: Tomislav Prgomet
fotografije: Božidar Raos

Uloge
Kosjenka: Maja Kovač / Zrinka Kušević
Regoč: Đuro Rogina
Liljo: Petar Atanasoski
Šukundjed: Vlatko Panić
Šukunbaka: Sanja Sumrak
Vile i čobanice: Mirna Čanađija, Mirta Skelin i Rea Janjić

Dječje priče Ivane Brlić-Mažuranić su već poodavno postale opće mjesto, kako hrvatske književnosti tako i odrastanja mnogih generacija djece sa ovih prostora. Brojni likovi, kao što su Palunko, Potjeh, Jaglenac, Rutvica, Regoč i Kosjenka zabavljali su mlade čitatelje te ih istovremeno nenametljivo usmjeravali prema višim etičkim vrijednostima i u njima budili plemenite osjećaje. U Pričama iz davnine lirska proza se izmjenjuje sa direktnim pripovijedanjem, a poetizirani opisi s epskom intonacijom te se zajedno stapaju u suptilnu poeziju bajke: sijelo vila i vilenjaka, Legen grad, podzemlje sa svim svojim tajnama, polja na kojima plešu čobani i, konačno, opasna rijeka Zlovoda. U rukama kreativnog tima, mogla bi se ova maštovita priča pretočiti u kazališnu realnost, a da ne izgubi ni trunku od svoje originalno zadate poetičnosti.

Ova bajka nam nudi i pravo bogatstvo izrazito zanimljivih likova: Vila Kosjenka koja u igri obijesno potrati magične bisere i ostavlja dojam pomalo neodgovorne djevojčice, a s druge strane u nevolji sjajno reagira dosjetivši se pravog rješenja problema, ogromni Regoč nesvjestan svoje snage, a prava dobričina i junačina, Liljo, mudri čobančić zaljubljen u Kosjenku ujedno i rođeni vođa te, konačno,  Šukunbaba i Šukundjed koji prežive potop zahvaljujući iskustvu te pomognu mladcima obnoviti selo, a Vile i Čobanice da ni ne spominjemo.

Ne smijemo nikako smetnuti sa uma ni pedagoške aspekte ove pripovijesti. Način na koji se pomoću zajedništva naši junaci spase od nevolje te uspiju obnoviti devastirano selo može mnogim mladim ljudima i djeci biti putokaz kako rješavati i svoje male osobne probleme u životu. Jer sama sila (Regoč) ništa ne može ako se ne ujedini sa pameti (Liljo), dobrotom (Kosjenka) i iskustvom (Šukunbaka i šukundjed). I upravo to je ono čemu nas priče Ivane Brlić-Mažuranić i poučavaju te na što mi planiramo staviti naglasak u našoj predstavi.

No, nismo se zaustavili samo na arheološkom iskapanju književne tradicije već smo, uz pomoć magične Dunje Knebl, zaorali i glazbenu brazdu naše prošlosti. Za potrebe predstave Dunja je posegnula i za pjesmama starijima od stotinjak godina (i to iz raznih dijelova Hrvatske) koje smo, u novim aranžmanima, snimili te tako ponudili izbirljivom uhu slušatelju prave Pjesme iz davnine.

Mario Kovač

______________________________________________

Redatelj i glumci iz predstave REGOČ I KOSJENKA

Kao što su najljepše bajke univerzalne i svevremene, takve su i narodne pjesme koje su se nekad prenosile s koljena na koljeno usmenim putem, a zatim u novije doba zapisivale i snimale. Bez obzira iz kojeg su kraja svijeta, one prenose emocije bliske svima nama: veselje, tugu, strah, bol, ljubav…

Glazba u predstavi ima za temelj 11 hrvatskih pučkih popijevki od kojih su neke obrađene u originalnom obliku prema zapisu iz knjiga (Ja si jašem na konjaru , Dini, dini, Dana…), a za neke su dopisani stihovi da bi bile sastavni dio priče/predstave (Kojni moji /Svađa, Zlovoda, Tica moja/Biserujčeki)… Regočeva tema je melodija stare pjesme s otoka Mljeta (Sivi soko k vili doletio), Čuješ, konju (Slavonija) obrada je zapisa Franje Kuhača iz 19. stoljeća, završnu pjesmu Žute kruške (Knin) zapisao je Vladoje Bersa početkom 20. stoljeća, dok se tema pjesmica Oja nina nena (Istra) temelji na snimci izvorne izvedbe.

Nadamo se da će glazbena priča kao spoj prošlosti i sadašnjosti te najrazličitijih starih (zaboravlhenih) hrvatskih pjesama biti razumljiva svima koji vjerujemo u bajke.

Glazba:
Dunja Knebl (na temelju hrvatskih tradicijskih napjeva)

U obradi i snimanju sudjelovali:
Dunja Knebl (glas i gitara)
Danijel Maoduš (akustična gitara, šargija)
Sven Pavlović (perkusije)
Nenad Kovačić (perkusije)
polaznici Dunjine etno-radionice (vokali)
Nikolina Romić – Nina, Renata Lančić, Saša Petrović, Tomo Sombolac
glumci iz predstave

Glazbu snimio i producirao:
Sven Pavlović

__________________________________________

Kritika

U GRADU MLADIH Premijera predstave Kosjenka i Regoč kazališta Dubrava u režiji Marija Kovača sinoć na otvorenom

Skladan pothvat bratca Jaglanca i sestrice Rutvice

Sjedeći sinoć na livadi podno restauracije Grada mladih, u društvu brojnoh mališana vrtićke dobi koji su zapitkivali da kad će već jednom početi, mi pomalo veći pitali smo se zašto se češće ne održavaju slične priredbe na tom prelijepom granešinskom brežuljku. Grad mladih uistinu bi mogao postati kreativno vrelo, a to je dokazala Kosjenka i Regoč što su je izveli glumci Dječjega kazališta Dubrava vođeni marljivim redateljem Mariom Kovačem. I kakav bi to bio stariji braco kad naslovnu ulogu ne bi dao sestrici Maji. No, Maja Kovač kao da je skrojena po mjeri Kosjenke. Njih su dvoje ko Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica. I ona malešna, okretna, vrckava, hitra, moderna u gesti i pokretu, zaigrana. Na čudesan način ta je glumica, ovjenčana brojnim nagradama, zaustavila vrijeme i, barem za publiku, odlučila isijavati vedrinom i poletom. Dok je skakutala tako livadama bivšeg Pionirskog grada, danas Grada mladih, u izvrsnoj, a tako jednostavnoj scenografiji i kostimografiji Tomislava Prgometa, plijenila je čitav sat pozornost najmlađe publike, ali i brojnih došljaka iz najudaljenijih krajeva Zagreba.

Kao Regoč Đuro Rogina bio je idealan partner. Svojim golemim tijelom i snažnim basom uspješno se nadvikivao s fakinima u pozadini koji su malo mjerkali predstavu, a malo razgovarali. Bio je tu i obvezni vatrogasac, kola su bila u pričuvi, a on je u pozadini pazio da se ne bi štogod zapalilo, jer cijela je šuma bila osvijetljena iz tratine. Lana Bitenc dramatizirala je Ivanu Brlić-Mažuranić čuvajući priču, a izbjegavajući arhaične, prelijepe riječi i konstrukcije. Glazba Dunje Knebl, koja je ispreplela motive kajkavske i ličke ikavske Hrvatske, bitna je sastavnica ove predstave koju već čeka gostovanje u Ogulinu. A poslije nekoliko izvedbi na otvorenom, predstava će se udomiti u svom matičnom Dječjem kazalištu Dubrava.

Želimir Ciglar, VEČERNJI LIST, 22.06.2007.

Kritika Luke Babića (6)

alfa-portal.com-Genije_Regoc_i_Kosjenka (pdf)