ZAVRŠEN 13. SUSRET PROFESIONALNO VOĐENIH KAZALIŠTA ZA DJECU I MLADE HRVATSKOG CENTRA ASSITEJ

Susret je održan od 17. do 19. svibnja 2011. u Sisku, u organizaciji Hrvatskog centra ASSITEJ i Doma kulture Sisak i Gradskog kazališta Sisak. Na susretu je izvedeno 13 predstava dramskih i kazališnih studija i skupina iz Šibenika, Osijeka, Rijeke, Zagreba, Pule, Karlovca, Siska, Virovitice, Velike Gorice, Čakovca i Varaždina.

Susret je pratila prosudbena komisija koju su činili Nebojša Borojević, glumac, redatelj i voditelj Dramskog studija Gradskog kazališta Sisak, Tanja Kirhmajer, dramaturginja i urednica Dječjeg programa Hrvatske televizije te Vlado Krušić, redatelj i dramski pedagog, voditelj Kazališnog studija mladih Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu.

Prosudbena komisija odlučila je da Nagradu „Zvjezdana Ladika“ za najkvalitetniji kazališno-pedagoški rad dodijeli kazališnim pedagozima/redateljima dviju predstava:

– Ivi Lehunšek Panić za rad na predstavi Nasilje Dramskog studija Dječjeg kazališta Dubrava , i

– Nebojši i Damiru Borojeviću za rad na predstavi A vi? Kako ste vi? Dramskog studija mladih Doma kulture Sisak. (Potonja odluka donesena je uz suzdržanost Nebojše Borojevića kao člana prosudbene komisije.)

Prema procijeni organizatora predstave na Susretu pogledalo je oko 4000 djece.

obrazloženje

Predstava Nasilje Dramskog studija Dječjeg kazališta Dubrava predstavlja  izniman, ali i logičan, rezultat višegodišnjeg kazališno-pedagoškog rada sa skupinom predanih mladih ljudi koji ovu predstavu, zajedno s voditeljicom, potpisuju kao suautori. U toj činjenici, a ne samo u dobroj glumi, režiji ili dramaturgiji, čime se sve odlikuje ova snažna predstava, sadržan je i jedan od očekivanih učinaka kazališno-pedagoškog rada – od polaznika i učenika učiniti (su)stvaraoce, od vođenih učiniti vođe stvaralačkog rada. Razlozima svog nastanka, načinom pripreme te svojim namjerama ovaj projekt nije samo dobro oblikovana predstava, već stremi biti više od toga – želi biti zahvatom u život, dodirnuti duhove, uznemiriti nas svojim slikama, želi biti kazalište koje djeluje, koje upozorava, koje osujećuje našu ravnodušnost i mijenja uvriježena ponašanja. Na takav zahvat s punim se pravom mogu odvažiti samo (mladi) stvaraoci svjesni vlastitih izražajnih mogućnosti i medija koji koriste, te osviještenih namjera i stavova o svijetu u kojem žive. I, dakako, moraju vjerovati da se kazalištem barem nešto od toga može postići. Takva vjera, takvo kazališno iskustvo i takav odnos prema kazalištu odgajaju se godinama te ovom odlukom nagrađujemo višegodišnji kazališno-pedagoški trud Ive Lehunšek Panić, i njezinih kolega, koji je mladi ansambl predstave Nasilje doveo do ovakva rezultata.