MULTIMEDIJALNI PROJEKT DRAMSKOG STUDIJA DKD-a

Autori:
Iva Lehunšek Panić, Leo Vukelić, Vlatko Panić, Valentina Šokec, Diana Osmanović, Jasna Lehunšek, Iva Nimac, Petar Atanasoski, Luka Vucić, Robert Španić

Multimedijalnim projektom NASILJE – otvoreno, izravno i „nevidljivo“ mladi izvođači, autori i publika osvijestit će što sve može biti nasilje te kako ono može negativno utjecati na sve koji su povezani s njime direktno ili indirektno.

Ciljevi projekta:

a)      Razumjeti međuljudske odnose i ponašanja kako bi ih mogli prepoznati i ukoliko su društveno neprihvatljivi mijenjati.

b)      Poslati jasnu poruku publici kako nije dobro o nasilju šutjeti.

c)      Razvijati humana moralna uvjerenja.

Primjenom kreativnog učenja putem objedinjenja različitih scenskih medija (svjetlo i video, govor te glazba i pokret) željeli bismo istražiti fizičke i emocionalne karakteristike vidljive ili sakrivene pod pojmom NASILJE i poslati publici jasnu poruku kako nasilje bez obzira na to kako se ono predstavlja uvijek ostaje nasilje i da je kao takvo potpuno neprihvatljiv oblik ponašanja i slanja poruka.

Predstava nije za mlađe od 13 godina!

_______________________________

English:

A MULTIMEDIA PROJECT BY THE DRAMA STUDIO OF THE CHILDREN’S THEATRE DUBRAVA VIOLENCE – openly, directly and „invisibly“

Authors: Iva Lehunšek Panić, Leo Vukelić, Vlatko Panić, Valentina Šokec, Iva Nimac, Diana Osmanović, Jasna Lehunšek, Petar Atanasoski, Luka Vucić, Robert Španić

With the multimedia project VIOLENCE – openly, directly and „invisibly“ the young performers, the authors and the audience will make aware of what can be violence and how it can negatively influence all those directly or indirectly connected to it.

Project goals:

a)      understanding interpersonal relationships and behaviour in order to recognize them and change them in case they are socially unacceptable

b)      sending a clear message to the audience that it is not good to keep silent about violence

c)      developing humane moral beliefs

Applying creative learning by means of bringing together different scenic media (light and video, speech as well as music and movement) we would like to look into the physical an emotional characteristics, either visible or hidden under the term VIOLENCE and send a clear message to the audience that violence no matter how presented always remains violence and is as such a completely unacceptable form of behaviour and sending messages.

_______________________________

Kritika

BUNT U PREDSTAVAMA ZA MLADE

Biste li šutjeli da je riječ o vašem djetetu?

‘Nasilje’ – biste li šutjeli da je riječ o vašem djetetu?

U projektu ‘Nasilje‘, koji tematizira naslovnu okrutnost što nas svakodnevno okružuje, Dramski studio Dječjeg kazališta Dubrava napravio je korak dalje u obračunu sa šutnjom. Predstava se sastoji od niza kratkih epizoda u kojima se jasnim i točno pogođenim dijalozima iznose različiti aspekti nasilja, od fizičkog i psihičkog maltretiranja dječaka u autobusu motiviranog viškom kilograma preko nasilja u obitelji do pritiska državnih institucija nad pojedincem.

Blaži aspekt institucionalnog nasilja prikazan je naizgled benignim, ali beskrajno iscrpljujućim zavrzlamama pri podizanju putovnice, dok znatno teži i pogubniji čine paradoksi pravnog sustava koji oduzimaju pojedincima krov nad glavom. Tijekom predstave elementi nasilja se ne zadržavaju na sceni, već izviru iz publike i uviru u nju fizičkim prodorom i direktnim obraćanjem glumaca (Valentina Šokec, Iva Nimac, Petar Atanasoski, Luka Vucić, Diana Osmanović, Jasna Lehušek i Robert Šapnić).

Šetnja, odnosno jurnjava svakodnevnim oblicima nasilja zatvara krug na početnoj točki, odnosno u autobusu. Maltretiranje dječaka s viškom kilograma se nastavlja, još žešće i agresivnije. I dok usred te ponovljene scene gledatelji očekuju obrat kao putokaz za nadu, dramska situacija i scenski reflektori okreću se prema publici koju jedan od izvođača proziva zbog pasivnosti usred ponovljenog nasilja, između ostaloga riječima: ‘Biste li šutjeli da je riječ o vašem djetetu!?!’.

Prozivanju se pridružuju i ostali izvođači, izravno optužujući gledatelje, a preko njih građane, zbog straha, kukavičluka, šutnje i nebrige za druge. Bučne riječi optužbe pojačava mučna tišina koja, lomeći bujice riječi, suočava gledatelje s njima samima i vlastitom pasivnošću pred ne samo dalekim i neuhvatljivim nasiljem suvremenih hrvatskih bogova, već i vrlo konkretnim nasiljem samoprozvanih batinaša.

Završni čin optužbe je izostanak izlaska na poklon zbog kojega pljesak publike postaje beznačajan te nezasluženo okrenut njoj samoj. Time izvođači poručuju da mora doći kraj pasivnim promatranjima te da je sazrelo vrijeme za djelovanje. Nažalost, kazalište je i u ovoj predstavi ispred stvarnosti u kojoj će (mladi) ljudi i dalje tek promatrati nepravde oko sebe. Dok im ne dođe do grla, a možda ni tad.

Igor Tretinjak, tportal, 5.4.2011.

IZVJEŠTAJ PROSUDBENE KOMISIJE 35. SKAZA (2011.)

Stručno povjerenstvo 35. SKAZ-a čine:
Dubravka Crnojević Carić, glumica i redateljica,
Andrija Tunjić, glumac i kazališni kritičar te
Borivoj Radaković, književnik i dramski pisac

Andrija Tunjić
Do sada najbolja predstava u kojoj je funkcioniralo ono najvažnije-glumci, koji su svi odreda pokazali zavidnu razinu kreativnosti. Ponad svega svakako je vrijedno truda što se bave aktualnom stvarnošću i nasiljem kao jednim od načina života koji sve više uzima maha. Teško mu se oduprijeti jer je postao dio mišljenja. Verbalno nasilje, maltretiranje, mobing, silovanje, nasilje birokracije, svaka vrst ekstremnog ponašanja u što se sve češće ubraja i nasilje korektnog govora.Svaka scena zaslužuje poseban osvrt. Odlična je ideja da ne postoji četvrti zid, da je publika dio predstave jer je takvo uvlačenje publike u problem dobro zaokruživanje problema. Također je dobro da se glumci ne klanjaju nego stope s publikom, koja ne ostaje ravnodušna nego biva zbunjena. Glumački iznimna predstava s pojedincima od kojih je svaki napravio što je trebalo. Ipak bih istaknuo djevojku koja na početku predstave na sredine scene podnosi maltretiranje.

Borivoj Radaković
Ponajbolja predstava prve polovine SKAZ-a. Angažiran tekst koji govori o nasilju, i to ne samo sa “standardnim” povodom koji ima polazište u naciji, religiji, spolu, nego o nasilju puke svakodnevice – na ulici, u disko-klubu, na radnom mjestu, o nasilju nad drukčijima, bolesnima, malima i hendikepiranima, o nasilju birokracije, o nasilju trača, mobingu… Unatoč tome što su registrirani i u dinamičnim prizorima prikazani mnogi oblici nasilja, predstava nije opterećena nabrajanjem. Govor o nasilju uvijek nužno i sam biva nasilan, ali u ovoj je predstavi izvanredno izbjegnut naturalizam. Izvrsna komunikacija s publikom i mnoštvo odličnih mikrosituacija pokazuju zrelost cijelog ansambla

Dubravka Crnojević Carić
Izvrsna predstava. Estetika je prepoznatljiva: u mnogome nalikuje prošlogodišnjoj nagrađenoj predstavi. Ovo je grupa mladih talentiranih ljudi: sjajno se snalaze pri korištenju raznih medija, odlično montiraju sekvence, dramaturški su očito vrlo dobro ‘potkovani’, a ono što osobito veseli jest glumačka izvrsnost. Večeras smo bili u prilici vidjeti nekoliko izvrsnih glumačkih uradaka: Petra Atanasoskog, Luke Vucića, Diane Osmanović, Jasne Lehunšek…

_______________________________

Nagrada na 13. susretu profesionalno vođenih kazališta za djecu i mlade HC ASSITEJ

Prosudbena komisija odlučila je da Nagradu „Zvjezdana Ladika“ za najkvalitetniji kazališno-pedagoški rad dodijeli kazališnim pedagozima/redateljima dviju predstava:
– Ivi Lehunšek Panić za rad na predstavi Nasilje Dramskog studija Dječjeg kazališta Dubrava , i
– Nebojši i Damiru Borojeviću za rad na predstavi A vi? Kako ste vi? Dramskog studija mladih Doma kulture Sisak.

obrazloženje…

Predstava NasiljeDramskog studija Dječjeg kazališta Dubrava predstavlja  izniman, ali i logičan, rezultat višegodišnjeg kazališno-pedagoškog rada sa skupinom predanih mladih ljudi koji ovu predstavu, zajedno s voditeljicom, potpisuju kao suautori. U toj činjenici, a ne samo u dobroj glumi, režiji ili dramaturgiji, čime se sve odlikuje ova snažna predstava, sadržan je i jedan od očekivanih učinaka kazališno-pedagoškog rada – od polaznika i učenika učiniti (su)stvaraoce, od vođenih učiniti vođe stvaralačkog rada. Razlozima svog nastanka, načinom pripreme te svojim namjerama ovaj projekt nije samo dobro oblikovana predstava, već stremi biti više od toga – želi biti zahvatom u život, dodirnuti duhove, uznemiriti nas svojim slikama, želi biti kazalište koje djeluje, koje upozorava, koje osujećuje našu ravnodušnost i mijenja uvriježena ponašanja. Na takav zahvat s punim se pravom mogu odvažiti samo (mladi) stvaraoci svjesni vlastitih izražajnih mogućnosti i medija koji koriste, te osviještenih namjera i stavova o svijetu u kojem žive. I, dakako, moraju vjerovati da se kazalištem barem nešto od toga može postići. Takva vjera, takvo kazališno iskustvo i takav odnos prema kazalištu odgajaju se godinama te ovom odlukom nagrađujemo višegodišnji kazališno-pedagoški trud Ive Lehunšek Panić, i njezinih kolega, koji je mladi ansambl predstave Nasilje doveo do ovakva rezultata.

Proglašen pobjednik Amadeoff festivala 2011.

utorak, 05. srpnja 2011.

Stručni žiri Amadeoff festivala u sastavu Snježana Banović, Dean Krivačić i Denis Patafta proglasio je pobjednika festivala: multimedijalni projekt Dramskog studija Dječjeg kazališta Dubrava: MMP – Nasilje (otvoreno, izravno i nevidljivo).
Obrazloženje stručnog žirija:

Predstava je suvremenim dramaturško redateljskim postupcima ujedinila sve segmente u jedinstveni scenski izričaj čime se ostvarila dinamična, uzbudljiva i homogena predstava koja na izravan način angažirano  progovara o pogubnom utjecaju nasilja na svekolike odnose u  hrvatskom društvu. Pri tom je važno i podcrtati želju ansambla da ponudi toliko važnu glumačku suigru s partnerima kako bi se izrazila sva slojevitost naoko jednostavnog tekstualnog predloška ispunivši pritom duhovito i s lakoćom, te istančanim osjećajem za improvizaciju zahtijevne zadatke. Usto,  treba istaknuti i  njihov zavidan osjećaj za ritam –  kako  pojedinih scena, tako i predstave u cjelini. Riječ je o vrijednom pokušaju da se na  konceptualno promišljen način progovara o našoj suvremenosti punoj nemoći pred nasilnom svakodnevnicom te da se na ironičan način poigrava sa sveprisutnim društvenim obrascima. Predstava MMP – Nasilje (otvoreno, izravno i nevidljivo) impresionira jednostavnošću, iskrenošću i ljubavlju svih sudionika čije zajedništvo daje predstavi dodatni teatralni naboj, otvorenost i širinu.

Fotografije s izvedbe na sceni Amadeo, 4.7.2011.

Reakcije

Učenici 2.1, 3.1, i 4.1 razreda Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, okupili su se pred Hrvatskim kulturnim domom na Sušaku, 3. listopada 2011. godine u 11.00 sati. Predvođeni profesoricom Vesnom Stipčić – Sladović pogledali su multimedijalni projekt „Nasilje (otvoreno, izravno i nevidljivo)“. Osim gimnazijalaca, projekt su pogledale i druge riječke srednje i osnovne škole.

Multinacionalni projekt „Nasilje (otvoreno, izravno i nevidljivo)“ pokrenuo je Dramski studijo Dječjeg kazališta „Dubrava“ iz Zagreba. Riječ je o predstavi u kojoj glume Valentina Šokec, Iva Nimac, Petar Atanasoski, Luka Vucić, Diana Osmanović, Jasna Lehušek i Robert Šapnić. Tridesetominutna predstava započinje neuobičajeno, što iznenađuje učenike i profesore. Mladi izvođači ne pojavljuju se na pozornici, već su skriveni u publici. Radnja je podijeljena na više kratkih epizoda koje razrađuju temu nasilja i njegove oblike. Kroz surove prikaze maltretiranja dječaka u autobusu, spolnog zlostavljanja, pritiska državnih institucija nad pojedincima, nasilja u obitelji i na radnom mjestu, izrugivanja starijih i nemoćnijih osoba primamo vrlo jasne poruke koje poručuju kako ne treba o nasilju šutjeti i kako treba razvijati humana moralna uvjerenja. Šetnja, odnosno jurnjava svakodnevnim oblicima nasilja zatvara krug u početnoj točki, odnosno tamo gdje je sama predstava započela, u autobusu i s istim maltretiranjem dječaka koji ima viška kilograma. Čekajući ovoga puta obrat kao putokaz za nadu i da na svijetu ipak postoje boje, a ne samo crne, dramska situacija i reflektori okreću se prema nama i okrivljuju nas za pasivnost usred ponovljenog nasilja. Rečenice koje su se vjerojatno urezale svima u pamćenje bile su: „Biste li šutjeli da je riječ o vašem djetetu?!“, „Biste li šutjeli da je riječ o vašem prijatelji, bratu ili sestri?!“ Rasvjeta je kroz cijelu predstavu, minimalna potičući na razmišljanje i senzibiliziranje za druge, pokušava nas staviti na mjesto žrtve i kako se ona osjeća.

Nakon predstave uslijedila je tribina na kojoj se moglo postaviti pitanje, raspravljati o temi nasilja, pokuditi ili pohvaliti projekt.

Nažalost nisam sigurna koliko su osnovnoškolci uspjeli shvatiti predstavu jer je i za nas srednjoškolce iziskivala koncentraciju zbog brzine odvijanja, ali i težine radnje. Smijeh koji se ponekad čuo iz publike potvrđuje sumnje i govori da nam je o nasilju neugodno razgovarati ili možda još nismo dovoljno zreli. Također, zanimljivo je da se glumci na kraju predstave nisu naklonili, jer kako oni kažu: „Kako se možemo pokloniti nasilju?“. Nasilju se može stati na kraj i odlučno reći mu: „Ne!“. Nije sramota potražiti pomoć ili biti osoba koja pomaže. Ova predstava kod mnogih je donijela mnogo novih misli, a neke je možda samo zabavila. Bilo kako bilo završavam mislima jednog nepoznatog čovjeka: „Nasilje je obrana čovjeka nesigurnog u sebe.“

Petra Peloza 3.1

_______________________________

Festivali i nagrade

Noć kazališta 2010.
SKAZ  – 1. travnja 2011.
Festival studentskog teatra i multimedije TEST! – 13. travnja 2011.
15. FKAZ – 15.4.2011.; nominirana Diana Osmanović za najbolju glumicu i predstava za najbolju predstavu.

13. SUSRET PROFESIONALNO VOĐENIH KAZALIŠTA ZA DJECU I MLADE HRVATSKOG CENTRA ASSITEJ, 17.5.2011.
Nagrada „Zvjezdana Ladika“ za najkvalitetniji kazališno-pedagoški rad Ivi Lehunšek Panić.

Amadeoff festival 2011. (4.7.2011.) – nagrada za najbolju predstavu

Sarajevska zima (3.3.2012.) – više…