MINIMI
plesno-lutkarsko-igrana predstava / 5+
trajanje / 45 min.
svečana premijera / 30. listopada 2014. (Zagreb), 6. studenoga 2014. (Rijeka)
koncept, koreografija, režija / concept, choreography, direction
Sanja Tropp Frühwald, Till Frühwald
kreacija, izvedba / creation, performance
Petar Cvirn, Ana Mrak, Arijana Pospišil
glazba /music
Damir Šimunović
dizajn rasvjete / light design
VRUM
kostimografija i scenografija / costumes and stage design
Zdravka Ivandija Kirigin
izrada scenografije / making of set design
Leo Vukelić
kamera i video / camera and video
Leo Vukelić
grafički dizajn / graphic design
Maja Patafta
kamera i montaža (promo DVD) / camera and postproduction (promo DVD)
Ivan Cvirn
fotografija / photography
Petra Mrša
tekstovi songova, vanjsko oko / song lyrics, outside eye
Mario Kovač
asistencija produkcije (Rijeka) / production assistant (Rijeka)
Tajana Josimović
savjetnica produkcije (Rijeka) / production adviser (Rijeka)
Tanja Kalčić
produkcija / production
Dječje kazalište Dubrava, VRUM, Prostor Plus
MINIMI…
…je suvremena i inetraktivna plesna predstava koja se događa u razini dječjih očiju.
…postavlja VELIKA pitanja o MALIM stvarima. Što je malo, a što je veliko? Tko je mali, a tko veliki čovjek?
…nas vodi na preslagivanje maštovite scenske slagalice koja pleše priče koje tijelo zna ispričati.
…otvara svijet slobode i vidi stvarnost u dimenzijama i perspektivama koje odrasli putem izgube i zaborave, kroz lakoću i brzinu prelaska iz realnog u nadrelno, u igru, rastvara maštu pokretom.
…govori o identitetu, odrastanju, i momentima kad smo “mali, ali smo veliki, odnosno nismo više mali, ali smo dosta veliki da ne budemo mali…”.
…govori o svakodnevnim životnim čudesima koje možemo naći u najobičnijim sitnicama.
…govori o malim ljudima u velikom gradu, o uklapanju, pripadanju, samostalnosti i samopouzdanju.
…detaljno artikulira dijelove tijela tretirajući ih kao cjelinu.
…promatra ljudsko tijelo kao pozornicu i dozvoljava nam da tijelo i njegove mogućnosti, pa tako i nas same vidimo na posve nov način.
…je podsjetnik da je svijet puno bogatiji, širi i dublji nego što ga obično percipiramo.
…je mini, sam ja, je iiiii, smo mi!
MINIMI…
… is an interactive contemporary dance performance happening at children’s eye level.
… asks BIG questions about SMALL things. What is small, and what is big? Who is a small person and who is a big person?
… leads us to rearrangement of an imaginative stage puzzle which dances stories a body can tell.
… reveals a world of freedom and perceives reality in dimensions and perspectives lost and forgotten by adults as well as through easiness and speed of change from real to surreal and opens up imagination through movement.
… speaks of identity, growing up and moments when we are „small, but we are big, that is, we are not small anymore, but we are big enough not to be small…“.
… speaks of everyday miracles we can find in the most ordinary things.
… speaks about little people in a big city, about fitting in and belonging, about independence and self-confidence.
… articulates body parts in detail, treating them as a whole.
… observes human body as a stage and allows us to see its possibilities as well as ourselves in a completely new way.
… is a reminder that the world is much wealthier, wider and deeper than we usually perceive it.
… is mini, is me, is eeeee, is us!
U radu na predstavi korišteni su tekstovi songova “Kad narastem bit ću televiyor” Schizoid Wiklersa i “Kinderzimmerpunk” Randale. Projekt je ostvaren u 2014. u prostorima DK Dubrava. Projekt je podržan od strane Ministarstva kulture RH, Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreba i Zaklade Kultura Nova. Projekt je ostvaren kroz platformu KLIKER – prve hrvatske mreže za razvoj suvremenog plesa za mladu publiku.
This performance piece used song lyrics from ‘Kad narastem bit äu televizor”” by Schizoid .Wiklers i “Kinderzimmerpunk” by Randale. This performance was made in 2014 and was realised inside the premises of Children Theater Dubrava. This project is supported by the Ministry of Culture of the Republic of Croatia, Zagreb City Department of Education, Culture and Sports and Zaklada Kultura Nova. This project was realised through KLIKER – first croatian platform for development of contemporary dance for young audiences.
Performing arts collective VRUM strukturiran je kao kolektiv čiji je primarni interes u polju suvremene plesne umjetnosti, njegove izvedbenosti i teorije, iako se njegovi interesi šire i na suvremeni teatar, vizualnu umjetnost, glazbu i fotografiju. U samoj bazi interesa leži Tijelo: multidimenzionalno Tijelo, Tijelo u kretanju, misleće Tijelo, glasajuće se Tijelo, Tijelo koje zrači htijenjem i to ne samo smislu posjedovanja, već Tijelo koje žudi za kontaktom, otvaranjem i potencijalom dijaloga i izlaganjem gledatelju, Tijelo u krizi, Tijelo kao nosioc disbalansa… Različite studije bavile su se kontrapunktiranjem mikro i makro kozmosa i trenjem koje se javlja u dodirnim točkama te dvije opozicije, kontrastima i različitim načinima nestajanja u izvedbenom činu i u svakodnevnom bivanju. Prezentirani radovi markirani su slojevitošću, višestrukim realnostima i suvremenim nadrealizmom, vrlo često popraćeni živom glazbenom izvedbom. Rad VRUMa označen je apsurdnošću, ironijom, humorom, nekonvencionalnim korištenjem izvedbenih tehnika. VRUM je besramno nezainteresiran za pripadanje ladicama, te posljedično tome pristupa plesnoj umjetnosti na mnogo različitih načina. VRUM je zainteresiran za različite kolaborativne aspekte i raznolikost u načinu na koji može djelovati, te redefinira svoju prezencu na novo u svakoj novoj produkciji, instalaciji, projektu, izvedbenom radu…
Performing arts collective VRUM, with its artistic leader Sanja Tropp Frühwald is structured as a collective whose main interest is primarily based on contemporary dance, but is as well spreading into contemporary theater, visual arts, music and photography. In the very essence of artistic work of the collective and its artistic leader lies The Body: multidimensional body, fusion of different approaches to contemporary performance, choreography of voice and vocalisation of the body, moving and thinking body of the performer, body..s possibility of communication, contact, opening the dialogue and exposing itself to the viewer, body in crisis, body as a carrier of disbalance… Different studies (some publicly presented) were busy with mikro and makro kosmos – counterpoint of outer shell and inner world of the subject, and friction that appears in touching points of those two oppositions, contrasts and different ways of disappearing in a performing act and everyday presence. Presented works are marked different ways of presence, multiple realities and layers, contemporary surrealism and landscaping in performative creations, very often a live music performance is involved. VRUM’s work is signified by absurdity, irony, humor, unconventional mix of techniques and a strong will to befall and affect. VRUM is shamelessly uninterested in belonging to compartments and therefore loves to approach dance art in many different ways. VRUM takes a strong interest in collaborative aspects and diversity of being. VRUM redefines its presence in the process anew for every production, installation or performative work.
Udruga za scenske umjetnosti Prostor Plus iz Rijeke osnovana je u 2002. godini poradi potrebe razvoja edukacije u području izvedbenih umjetnosti. U 2007. započela je kontinuiranu edukaciju, pokrenut je program umjetnika u rezidenciji, osnovana je knjižnica, kao i razvoj produkcije izvedbenih umjetnosti. Danas je jedna od vodećih organizacija u izvedbenim umjetnostima u Rijeci, ali i u Hrvatskoj u odnosu na područje djelovanja, razvijajući svoje programe u edukaciji, produkciji, europskim i nacionalnim programima, suradnjama, inicijativama, kao i u području razvoja publike i specifičnih programa povezanih s lokalnom zajednicu u svrhu razvijanja i aktiviranja šireg građanstva.
Association for the Performing Arts Prostor Plus was established in Rijeka, Croatia in 2002. for development of performing arts education. In 2007. it started continuous performing arts education, artist residency program, library and performance production. Today, it is one of the leading performing arts organizations in Rijeka, as well in Croatia, developing its programs in education, production, European and national programs, collaborations, initiatives, audience and community development.
Dječje kazalište Dubrava osnovano je 1955. godine u Zagrebu. Od 1976. naše kazalište djeluje u sklopu Narodnog sveučilišta Dubrava, jedine ustanove kulture u istočnom dijelu grada, koji broji 150 000 stanovnika, od čega 20 000 djece i mladeži. Djelovanju našeg kazališta svoj su prinos dala mnoga velika imena hrvatskog kazališta za djecu i mlade: Mladen Širola, Borislav Mrkšić, Rudolf Zubčić, Boris Kovačević, Franka Perković i mnogi drugi. U našoj dvorani, koja ima 180 mjesta, izvodimo preko 200 predstava godišnje, uglavnom za škole i vrtiće Zagreba i okolice, a svake nedjelje u 18.00 sati igramo predstave za građanstvo. U sklopu DKD-a djeluje i Dramski studio sa preko dvjesto članova podijeljenih u 20 skupina. Kazalište učestalo sudjeluje na međunarodnim i domaćim festivalima; Međunarodni festival djeteta u Šibeniku, Naj, naj, naj festival GK-a Žar Ptica, PIF, Susret profesionalnih kazališta HC ASSITEJ, Međunarodni festival za djecu MINI POLETJE (Ljubljana), Regionalni festival dječjih kazališta POZORIŠTE ZVEZDARIŠTE (Beograd), Međunarodnom festival LITTLE LADIES, LITTLE GENTLEMEN Ankara (Turska), MESS (Sarajevo). Dječje kazalište Dubrava 2009. godine pokrenulo je manifestaciju NOĆ KAZALIŠTA koja je već 2010. godine prerasla u European theatre night u koju su se uključile mnoge europske zemlje.
Children’s Theatre Dubrava was established in 1955 by Mladen Širola. ”Dugonja, Trbonja and Vidonja” was the first play to be premiered at the theatre on 12 December 1955 based on Širola’s text and direction. From its beginnings the theatre has been led by the enthusiasm of its founders and their successors. It gathers children from Zagreb and its surrounding area of the age 4 and above in drama, music and dancing lessons. Attendants are given lessons in rhythmics, classical ballet, harmonica, piano and tambura playing, while at the same time they take part in the activities of acting and theatre studio. Many famous names of Croatian children’s theatre contributed to the theatre’s activities: Mladen Širola, Borislav Mrkšić, Rudolf Zubčić, Boris Kovačević, Franka Perković and many other. Children’s Theatre Dubrava has become part of Dubrava Open University in 1976. We have more than 200 performances per year, in the stateroom with 180 seats, or traveling throughout Croatia. Our performances are seen by around 30 000 children, mainly of school and pre-school age and their parents. We have 4 to 5 premieres every year. We take part at numerous festivals all around Croatia and abroad. In the theatre we also have Drama Studio for children and adults. Since 2009 we are organizers of European Theatre Night which is a one-day event dedicated to theatre and performing art. It is held simultaneously in few European countries.
biografije…
SANJA TROPP FRÜHWALD, koreografkinja, autorica i plesačica, diplomirala je suvremeni ples na Eksperimentalnoj plesnoj akademiji u Salzburgu (SEADu). Studirala je također na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, te završava školu govorništva Sveučilišta u Zagrebu. Radila je s nizom domaćih i stranih koreografa i režisera (Tanja Zgonc, Bad Co., Charles Linehan, Matej Kejžar, Ted Stoffer, Matsune&Subal, Eileen Standley, Ori Flomin, BadCo., dance_lab collective, Saša Božić/Petra Hrašćanec, kainkollektiv…), te je autorica niza plesnih projekata (Jutro; Ptice, ptice, ptice; Flutter; Moving south; Almost; Something to do with death; Museum of movement no.8; Tainted, Vanishing acts, Premijera, Bones, Baja buf, Large, No Logo Opera(cija)…) predstavljenih u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Slovačkoj, Austriji, Njemačkoj, Švedskoj, Finskoj, Italiji, Portugalu, Poljskoj, Španjolskoj, Nizozemskoj, Engleskoj, Litvi, Armeniji i Argentini. Više puta je nagrađivana za svoj rad, na domaćim i na festivalima u inozemstvu, te je 2005. predstavnica Hrvatske na Bijenalu mladih umjetnika Evrope i Mediterana. Dobitnica je stipendije programa DanceWeb ‘07 u Beču, te je proglašena najboljom mladom koreografkinjom Hrvatske za 2007. godinu na Platformi mladih koreografa. 2009. godine hrvatska je predstavnica u međunarodnom koreografskom projektu Choreoroam, a od 2011.-2013. rezidencijalna koreografkinja europske mreže za razvoj suvremenog plesa za mladu publiku FRESH TRACKS EUROPE. Suosnivačica je nekoliko nevladinih organizacija koje se bave plesom, kazalištem i alternativnom kulturom (EkS scena, Zagreb; Autonomna tvornica kulture, Zagreb; Tanzbüro, Salzburg). Bavi se pedagoškim radom, vodi radionice suvremene plesne tehnike i improvizacije/kompozicije širom Hrvatske i u inozemstvu, te je predavala i na sveučilištu Mozarteum i ORFF institutu u Salzburgu kao gostujuća docentica za suvremenu plesnu tehniku i scenski pokret. 2009. godine pokreće i selektira plesni program na Danima performansa i suvremenog plesa u Varaždinu, koji 2014. prerastaju u cjelogodišnju programaciju Centra za izvedbene umjetnosti Varaždin kojeg je također pokretač. 2013. godine inicira formiranje prve hrvatske mreže za razvoj suvremenog plesa za mladu publiku pod nazivom KLIKER. Umjetnička je voditeljica performance kolektiva VRUM i Centra za izvedbene umjetnosti Varaždin. Članica je HZSUa.
TILL FRÜHWALD rođen je 1983. u Frankfurtu na Majni. 2009. diplomirao je glumu na Sveučilištu Mozarteum u Salzburgu. Od 2008. aktivan je član VRUM performing arts collectiva kao autor, asistent koreografa, savjetnik za scenski govor i glumu, tehnički voditelj projekata i kao izvođač u projektima Baja Buf, Vanishing Acts i No Logo Opera(cija). 2009. – 2011. Till je stalni član ansambla u Junges Schauspielhaus Düsseldorf, a od ljeta 2011. radi kao slobodni umjetnik. U 2010. Till je proglašen, od strane žirija kazališnih kritičara, za jednog od najboljih mladih glumaca u Njemačkoj, te je nagrađen za predstave “Demian – die Geschichte einer Jugend” u kojoj igra naslovnu ulogu – Demiana, te “Die besseren Wälder”, koje su obje nominirane za prestižnu nagradu “Der Faust” (2011., 2013.).
MARIO KOVAČ je rođen i odrastao u Zagrebu. Akademski kazališni redatelj sa četrdesetak profesionalnih i stotinjak amaterskih režija. Snimio je i nekoliko filmova, napisao nekoliko knjiga, pokrenuo desetak festivala, odsvirao ili otpjevao dvjestotinjak koncerata te DJ-irao barem petstotinjak puta u životu. Bavi se dramskom pedagogijom, član je uredništva časopisa “Kazalište” a od brojnih hobija izdvojio bi kvizove, šah i astronomiju. Želja mu je gostovati sa nekim svojim uratkom na jedina dva kontinenta na kojima još nije bio: Australiji i Antarktici.
ANA MRAK rođena je u Varaždinu 1979. Školuje se na Salzburg Experimental Academy of Dance i Tisch Shool of The Arts (New York). Za vrijeme školovanja ostvaruje suradnju s nekoliko inozemnih plesnih kompanija (Susan Quinn Dance Co., Davis Freeman i Random Scream, Hubert Lepka i Lawine Torren, Mateja Bučar i DUM kolektiv). Nakon povratka u Hrvatsku 2003. godine zajedno sa Nensi Lazić sudjeluje u osnivanju umjetničke organizacije “dance_lab collective” gdje participira u stvaranju nekoliko plesnih projekata: 7 stages, Borderlines, 3. imaginarij, Partitura, te Redrum sessions koji je njeno prvo autorsko djelo. Za Redrum sessions nagrađena je prvom nagradom na Platformi mladih koreografa 2009. godine. Od 2004. godine članica je Studia za suvremeni ples. Sudjeluje u gotovo svim produkcijama ansambla te surađuje s brojnim relevantnim imenima suvremene plesne i kazališne umjetnosti (Oliver Frljić, Saša Božić, Ksenija Zec, Matija Ferlin, Begum Erciyas, Gregor Luštek, Dario Harjaček, Rajko Pavlić, Matjaž Farič…) Kao članica SSP nominirana je za Nagradu hrvatskog glumišta 2010. godine za ulogu u predstavi “Nastup” Matije Ferlina. Aktivno podučava suvremene plesne tehnike u profesionalnim institucijama u Hrvatskoj, te radi kao gostujući predavač na Salzburg Experimental Academy of Dance.
PETAR CVIRN rođen je u Zagrebu, završio je IV. Gimnaziju i Akademiju Dramske Umjetnosti u Zagrebu, smjer gluma. Među zadnje predstave koje sam radio spadaju “Moja Giga nije lijepa ali će ju voljeti mnogi”, r. Anja Maksić Japundžić, zatim “Smiješno čudovište”, r. Ana Prolić, te “Žeđ”, r. Velimir Velev. Radio sam u više hrvatskih kazališta: HNK Zagreb, Mala scena, Knap, Teatar &TD, ZKM. Neke od predstava kojih se rado sjeti su i: “Medeja”, r. Tomaž Pandur, “Čekaonica”, r. Paolo Tišljarić, “Perači prozora”, r. Natalija Manojlović, “Njarabum”, r: Anja Maksič Japundžić, “Glasi iz planina”, r: Rene Medvešek, itd. Također, odigrao je nekoliko uloga na televiziji i filmu, kronološki unatrag neke od njih su: uloga Gorana Bregovića, serija “Crno-bijeli svijet”, film “Nasamo”, r. Lana Kosovac, lik Borne Vidovića, kratki film “Poklon Predsjednika Nixona”, r. Igor Šeregi, serijama “Larin izbor”, “Ruža vjetrova”, “Dolina Sunca”, “Balkan Inc”. Govori engleski, talijanski, jezike područja Balkana, vozi auto i motor. Bavi se suvremenim plesnim tehnikama, aktivni je sportaš, skija i snowboarda i bivši je prvak u skoku s motkom. Pjevač.
ARIJANA POSPIŠIL rođena je 1992. u Požegi. Plesnu edukaciju zapošinje u Plesnoj radionici Ilijane Lončar, gdje se upoznaje sa različitim plesnim tehnikama s naglaskom na suvremeni ples. 2010. godine osvojila je 2 nagrade na plesnim natjecanjima – “Mia Čorak Slavenska” u Zagrebu i “OPUS” u Celju, Slovenija. Od 2011. studira na Pravnom fakultetu u Rijeci. Surađuje sa Prostorom Plus.
DAMIR ŠIMUNOVIĆ rodio se 1974. godine u Karlovcu. Od 1999. radi kao kompozitor za suvremeni ples,kazalište i film, i to u Hrvatskoj i u inozemstvu (R Srbija, Bosna i Hercegovina, Francuska, Njemačka, Slovenija i Italija). Za svoj rad u kazalištu dobiva nagradu na Marulovima Danima u Splitu i to za najbolju originalnu glazbu u dječjim predstavama, a za film i to za najbolju originalnu filmsku glazbu u kratkometražnim filmovima za “Le boucher, la viande et l’amour dans tout ça”, autorice Yelene Remetin.
ZDRAVKA IVANDIJA KIRIGIN diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2003. radi kao kostimografkinja za mnoge kazališne i plesne projekte i predstave. Njen rad tako je prisutan u mnogim kazališnim kućama i festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu (Francuska, Njemačka, R Srbija). 2004. suosniva grupu NURADIZAJN koja se bavi vizualnom umjetnosti i kazališnom produkcijom. S NUROM organizira i producira godišnju izožbu “Platforma2” (2006-2010) u mnogim zagrebačkim galerijama. Od 2004. izlaže svoj rad na mnogim grupnim i solo izložbama. 2010. pokreće projekt “Elektrovintage” gdje spaja pojmove likovne umjetnosti i kostimografije. Članica je Hrvatske Zajednice Samostalnih Umjetnika.
Kako izgleda budućnost dječjeg plesnog kazališta? / tportal.hr
kritika…
Vijenac 540 / Kazalište / 13.11.2014.
Sanja Tropp Frühwald i Till Frühwald, Minimi, Dječje kazalište Dubrava, VRUM i Prostor PlusVelika predstava o malim temama
Igor TretinjakStih slavnoga pjesnika Petra Preradovića Stalna na tom svijetu samo mijena jest! danas bruji glasnije nego ikad, precizno opisujući stvarnost u kojoj nas tehnologija zasipa stalno novim gadgetima koji život(arenje) znače. Svakodnevno „šamaranje novim igračkama“ utječe na sve nas, no ponajviše na mlade korisnike, nepovratno mijenjajući njihovu životnu sredinu. U tom svijetu stalnih mijena kazalište za djecu počesto se ponaša odveć distancirano od stvarnosti, uživajući u svom okamenjenom životarenju. Susreti s tom okaminom djeci djeluju poput posjeta staroj teti – simpatično, ali ne odveć blisko. Malenim gledateljima ta „čuvarica tradicionalnih vrijednosti“ nerijetko tek pripovijeda poznatu priču, tumačeći im i servirajući na pladnju sadržajni sloj, obilno ga i doslovno začinjavajući zrnjem mudrosti.
Za razliku od spomenutih okamina, Sanja Tropp Frühwald i Till Frühwald, supotpisnici koncepta, režije i koreografije predstave Minimi, u svojim projektima obraćaju se djeci na njima blizak način, promišljeno, slojevito i suvremeno. Dok su u prethodnom projektu Baja Buf publiku s dudama mudro uključili u sam izvedbeni proces, u Minimiju se obraćaju nešto starijoj djeci koju već muče „mala egzistencijalna pitanja“ poput: Je li moj tata najveći na svijetu? ili Može li se mama toliko ispružiti da mi doista skine sve zvijezde s neba?
Odnos malo–veliko jedan je od osnovnih vrijednosnih sustava dječjega pogleda na svijet, dobrim dijelom zahvaljujući i utjecaju odraslih. Od metra u kuhinji na kojemu se bilježi dječji rast do vječno prisutnog: kad odrastem bit ću…, djeca žure odrasti, nepromišljeno bježeći od bezbrižnosti djetinjstva. Autori predstave odlučili su stati na loptu i demistificirati taj odnos, na vrlo mudar, duhovit i topao način uspoređujući i relativizirajući veličine predmeta, ljudi i događaja.
Poigravanje veličinama započelo je u uvertiri predstave u kojoj su izvođači Petar Cvirn, Ana Mrak i Arijana Pospišil, ušli među publiku, smanjujući se saginjanjem i „pretvaranjem“ u prste-patuljke te rastući „smanjivanjem“ okoline u poigravanju perspektivom. Sve to činili su uz partnere djecu koja su na vlastitoj koži osjetila relativnost veličine, ujedno postavši sudionici u izvedbi.
Na samoj sceni u obliku kocke omotane bjelinom i očišćene od svih vizualnih viškova (scenografija Zdravka Ivandija Kirigin) izvođači su se poigravali veličinama upravo na primjeru toga geometrijskog tijela. Poigravanje veličinama pretočilo se u natjecanje u najvećem, najvišem, najjačem, stvorivši zgodnu i rasplesanu igru koja je na vrlo suptilan način omatala i preispitivala temu predstave, da bi završnu riječ imala djeca. U tom kolopletu malih dječjih mudrosti tek nam je jedna zaparala uho. Veliki su u toj izjavi političari, dok su mali „normalni“ građani. No nisu nas štrecnule same riječi, već činjenica da je pogled na stvarnost toliko prisutan u svima nama i oko nas, greškom ušetao i u dječju neiskvarenost.
Priču o (ne)bitnosti veličine izvođači su prenijeli publici plesnim pokretom, dodatno obogaćenim djeci bliskim gimnastičkim pokretima poput zvijezde, koluta i skokova. Tim veselim, pokatkad poetičnim, a na mjestima duhovitim pokretima ritmički su odlično gradili predstavu i njezin sadržajni sloj. U tomu im je svesrdno pomagala glazba Damira Šimunovića, pokatkad dječje topla, ponekad simpatično rokerski nabijena te obogaćena duhovitim, no u nekim trenucima nedovoljno razumljivim stihovima Marija Kovača. Verbalni sloj bio je minimaliziran i zadužen za poentiranje. Tu pronalazimo jednu od rijetkih slabijih karika predstave – nešto neuvjerljivije izgovaranje teksta Ane Mrak i Arijane Pospišil, po osnovnoj vokaciji plesačica (plesači počesto imaju problema s govorom na sceni). No zato je Petar Cvirn bio odličan i u tom sloju, kao i u komunikaciji s djecom te pjevačkim dionicama.
Vrlo važan dio predstave činio je video Lea Vukelića, koji nije bio tek u funkciji dekora, već ju je intermedijalno bogatio. U slojevitoj isprepletenosti video je komunicirao sa scenskom akcijom prijenosom uživo te ranije nastalim snimkama. Uživo se poigravao veličinom dijelova tijela izvođača. U posebno zanimljivu i vrlo precizno izvedenu dijalogu dvaju izvedbenih oblika malu ruku Ane Mrak pretvorio je u animatoricu koja je pokretala živoga scenskog lutka Petra Cvirna. Pred sam kraj video nas je putem snimke izveo izvan kazališta, u romantičnu šetnju nešto odraslijih prstiju-patuljaka (što je odlično dočarano čizmicama nataknutim na prste izvođača). Njihov vidokrug zatvarali su đonovi cipela i komadi smeća na podu, no svejedno su, maleni i dražesni u pokretima, uspijevali dohvatiti svoje zvijezde, poput nedostižnih im rukohvata u tramvaju.
PROMIŠLJENO I ŠARMANTNO
Dječje kazalište Dubrava, Zagreb, Performing arts collective VRUM, Udruga za scenske umjetnosti Prostor Plus, Rijeka: Minimi, kor. i red. Sanja Tropp Frühwald, Till FrühwaldMinimi je promišljena i šarmantna predstava za malenu djecu koja im se ne obraća s visoka, ni u doslovnom ni u prenesenom smislu: igra se u razini s djecom koja sjede na podu, komunicirajući s njima otvoreno i izravno, slušajući odgovore na pitanja koja postavlja. Odbacujući priču kao tipičan način strukturiranja dječje predstave, ovdje troje izvođača smještenih u veliku otvorenu kocku asocijativno slobodno putuje po prostorima stvarnosti i mašte, ispitujući ideje veličine, blizine/daljine i perspektive, kako u prostornom, tako i u metaforičkom smislu. Kao u svojevrsnoj igri ogledala, predmeti, slike i pokreti se umnažaju. Na primjer, forma kocke koja ograničava prostor za igru ponavlja se u manjim i još manjim formatima, a te se kocke slažu i preslaguju, pozivajući izvođače na najrazličitije interakcije s njima. A najmanja, crvena kockica, gotovo da stane u šaku, skriva se i nenadano pojavljuje, pozivajući publiku da prati njenu samosvojnu putanju po prostoru igre.
Igre s perspektivom uvećavaju dijelove tijela: na primjer, u živo snimana i na veliko platno projicirana ruka postaje ogromna, pa pokreće glumca dodirom. Osobito je atraktivna pažljivo razrađena igra s malenim nogama: u jednom se trenutku uz ljudske noge pojavljuju i malene nožice – čizmice nataknute na prste – one hodaju i skakuću, druže se. Prvo ih vidimo u njihovoj stvarnoj mikro veličini na sceni, zatim ih kamera lovi u živo i pokazuje na velikom platnu koje zatvara stražnji zid prostora za igru, da bi zatim nožice krenule u svijet, pa ih gledamo kako šeću ulicom, penju se u tramvaj, odlaze u grad… Vanjski svijet gledan iz sasvim neobične perspektive tako ulazi u prostor igre, transformiran prisustvom stilizirano prikazanih malenih bića. Granica između stvarnosti i fantazije postaje propusna, a publika je pozvana da se poigra sa značenjima.
Sva ta pitanja o veličini i perspektivi s kojima se izvođači igraju kroz čitavu predstavu, prema kraju se polagano sve izravnije usmjeravaju prema tematiziranju rasta i odrastanja, gdje kroz razgovor i djeca u publici pridonose svojim odgovorima. Glumačko-plesački izvođački trojac, Ana Mrak, Arijana Pospišil i Petar Cvirn, s podjednakom lakoćom savladava i glumačke i pjevačke i plesačke zadatke, uspijevajući pritom iskreno i neposredno komunicirati s publikom.
Na kraju valja napomenuti kako je, iz perspektive uobičajene prakse u našem dječjem kazalištu, ovo projekt iza kojeg stoji neuobičajeno razgranata autorska i produkcijska ekipa: Dječjem kazalištu Dubrava, koje se posljednjih sezona aktivno otvara prema koprodukcijama sa zanimljivim suradnicima, na ovom su se projektu pridružili Performing arts collective VRUM, koji sebe opisuje kao „kolektiv čiji je primarni interes u polju suvremene plesne umjetnosti, njegove izvedbenosti i teorije“ i riječka Udruga za scenske umjetnosti Prostor Plus, koja se bavi razvojem edukacije u području izvedbenih umjetnosti, njegujući suradnju na lokalnoj i međunarodnoj razini. Projekt je, pored toga, ostvaren kroz platformu Kliker – prve hrvatske mreže za razvoj suvremenog plesa za mladu publiku. Koncept, koreografiju i režiju potpisuju VRUM-ovci Sanja Tropp Frühwald i Till Frühwald, od čijeg inovativnog pristupa kazalištu za djecu možemo u budućnosti očekivati još puno ugodnih iznenađenja.
© Iva Gruić, KAZALIŠTE.hr, 24. studenoga 2014.
fotografije s premijere
festivali i nagrade
Predstava je sudjelovala na 8. Gumbekovim danima u Histrionskom domu (27.3.2015.) i osvojila nagradu – posebno priznanje.
Posebno priznanje dobiva i predstava Dječjeg kazališta Dubrava u koprodukciji s VRUM-om iz Varaždina i Prostorom plus iz Rijeke – Minimi u režiji i koregrafiji autora cjelokupnog koncepta Sanje Tropp Frühwald i Tilla Frühwalda koja dojmljivo kombinira ples, animaciju i izravno orbraćanje mladoj publici. Predstave za djecu mogle su se vidjeti na gotovo svim dosadašnjim festivalima, a iznimni dometi ove izvedbe vrijedna su potvrda činjenice da su takvi projekti bitni za stvaranje razumijevanja i privrženosti kabaretskom izrazu.
