prema motivima iz priče Braće Grimm dramatizirao Dario Harjaček

lutkarsko-igrana predstava (5-10 godina)
trajanje: 50 minuta
datum premijere: 4. ožujka 2011.

dramatizacija i režija: Dario Harjaček
scenografija i lutke: grupa GLOP Dramskog studija DKD-a*
autor glazbe: Frano Đurović
oblikovanje rasvjete: Dražen Čretni
grafičko oblikovanje: Tea Janković
izrada scene, lutaka i rekvizita: Domagoj Klasić, Leo Vukelić, Marijo Mišak i grupa GLOP Dramskog studija DKD-a*

igraju:
Dunja Fajdić (Matovilka, Mišica)
Marta Bolfan Ugljen (Vještica, Žaba)
Matija Kezele (Miš, Pripovjedač)
Jadran Grubišić (Kraljević, Pripovjedač)

ton-majstor: Dino Čosić
majstor rasvjete: Dražen Čretni
scenska tehnika: Domagoj Klasić

* Grupu GLOP Dramskog studija DKD-a čine:
Paolo Tišljarić, Irena Maras, Tea Janković, Tatjana Lisac i Tarita Mašković.

______________________________

Prozor u sobi Matovilkinih roditelja gledao je na rajski vrt prepun prekrasnog bilja. Sam pogled na taj vrt koji je pripadao zloj čarobnici naveo je roditelje da požele za sebe to prekrasno bilje, slasni matovilac. I upravo tada počinju njihove brige. Čarobnica im dopušta da jedu matovilac u zamjenu za njihovo dijete. U današnje vrijeme u kojem zaduženi kreditnim obavezama, opterećeni željom za stvarima koje „moramo“ imati, vrlo često ne mislimo na stvari koje su u životu istinski važne. No to se ne odnosi samo na odrasle, već i na djecu. Zagledani u rajski vrt s televizijskog ekrana i djeca i odrasli stavljeni su u kušnju vječite potrebe za novim, blještavim, zabavnim predmetima koji nam se nude u bezbrojnim hramovima kupovine.

Predstava Matovilka koja dosljedno prati strukturu bajke braće Grimm trebala bi upozoriti djecu na opasnosti vječite želje za stvarima, za igračkama i virtualnim sadržajima. Matovilka je potrošačka bajka, a njezin rasplet upućuje da u teškim situacijama, kada vještičja čarolija optereti naše živote, jedino što doista želimo, jedino što nam je uistinu potrebno su ljubav, prijateljstvo, nježnost i briga za druge ljude.

______________________________

reakcije gledatelja…

Ivana Zrilic

______________________________

kritika…

Kazališna bajka 21. stoljeća

5. ožujka 2011.

„Matovilka ili o pohlepi“ najnovija je predstava Dječjeg kazališta Dubrava, primjerena djeci uzrasta 5 do 10 godina, u dramatizaciji i režiji Darija Harjačeka. Bezvremenska bajka braće Grimm o ljudskoj pohlepi i nezasitnosti prilagođena je djetetu 21. stoljeća, a iznimno scensko oblikovanje upotpunjeno je dinamičnim digresijama, originalnom glazbom i svježom, mladenačkom igrom.

Književni predložak poslužio je skupini od četvero mladih glumaca (Dunja Fajdić, Marta Bolfan, Matija Kezele i Jadran Grubišić), koji su u izvedbi pokazali iznimno umijeće i vještinu, kao i odličan smisao za humor te osjećaj za komunikaciju s publikom, kao osnova za izgradnju neobične interdisciplinarne predstave, odigrane kao work in progress. Izvođači naoko sami stvaraju radnju, djelomično igrajući svoje likove, odnosno animirajući lutke, pričajući priču publici, pjevajući i plešući te nudeći razne proizvode u obliku marketinških poruka. Junaci su tako mišica i miš, koji upadnu u nevolje zbog novca koji zamijene za salatu, odnosno matovilac – vještica od koje su posudili novac otme im kćer i zarobi je osamljenoj kuli bez vrata i prozora. No, jednoga je dana princ odluči spasiti, a nakon potencijalnog nesretnog kraja, ipak se dogodi happy end… Matovilka pronađe svoje roditelje, rodi svom kraljeviću male mišiće, a i vještica odluči više ne biti vještica.

Predstava od samog početka direktno komunicira s publikom, iz koje se neprestano čuje oduševljeno dječje dobacivanje. Svi su elementi u potpunosti usklađeni i podjednako pridonose odličnom dojmu koji ostavlja, kao i prenošenju jasne poruke, bez obzira na mladost ciljane publike. Kroz pjesmu i duhovite doskočice, u gledateljstvo dopire i pokoji politički komentar, u pravom mjestu i u pravo vrijeme, što je bez pogovora s oduševljenjem prihvaćeno. Vrlo je pohvalno što, uz kvalitetan projekt i pouku, autor uspijeva ubaciti elemente koji će malim gledateljima modernog vremena učiniti gledanje još privlačnijim i zanimljivijim, poput prinčevog spašavanja Matovilke koje podsjeća na grafiku arkadne igrice, dok njihovu kasnije rođenu djecu na sceni ni manje ni više igraju kompjutorski miševi. Dječje kazalište Dubrava evoluira i mijenja se zajedno sa svojom publikom, što je potrebno, naročito u vremenima kada su djeca pretrpana digitalnim pomagalima i trebaju naučiti cijeniti bogatstva koja imaju, kao i našaliti se na vlastiti račun.

Veliki je izazov u tako kratkom vremenskom periodu od pedesetak minuta pokazati osobi u razvoju što su prave životne i ljudske vrijednosti, no ne i samo ljudske, jer ipak su glavni likovi predstave – miševi. Kroz djeci vrlo razumljiv i prihvatljiv jezik ismijane su bezvrijedne stvari, a ljepote bez kojih uistinu ne možemo živjeti prevagnule su i odnijele pobjedu. Tako naši junaci pred sam kraj (predstave, a početak svog novog zajedničkog života) zaključuju kako ne žele živjeti u kraljevstvu punom sjajnih bogatstava, već će ostati u pustinji, gdje, iako nema ničega za jesti osim kamenja, ipak imaju jedni druge, a „svatko može izgraditi svoje kraljevstvo“. Humoristično, no ipak dirljivo i dovoljno jasno i upečatljivo, do svakog će malog gledatelja doprijeti ova jasna i duboka poruka.
Povremenim digresijama radnje ubacivanjem parodija televizijskih reklama kritizira se moderno potrošačko društvo i ismijava pokušaj pretvaranja čovjeka u hipnotiziranog kupca na autopilotu, kao i ljudska tendencija da se doista neprestano tako ponaša; a na tapeti su se našli i bankarski sustavi, koji svoja carstva grade na muci, potrebi i nesreći prosječnog čovjeka. Stoga su poruke ove predstave, koliko god duhovite i scenski šaroliko upakirane, nevjerojatno bitne, kako bi svako dijete koje uživa u materijalnim stvarima ipak razumjelo granicu tog uživanja, i besmislenost vezivanja za isto. Zasigurno je najduhovitija mišja usporedba novca sa salatom, jer samo u ljudskom svijetu komad šarenog papira može neizmjerno vrijediti, bez obzira na svoju konkretnu bezvrijednost… naime, jednom mišu papir ne može pomoći kada je gladan – no ljudi su spremni zbog tog istog praznog papira započinjati ratove i odreći se samih sebe.

Praktičnu scenografiju i glavne likove, odnosno lutke osmislili su članovi grupe GLOP Dramskog studija Dječjeg kazališta Dubrava, Paolo Tišljarić, Tea Janković, Irena Maras, Tatjana Lisac i Tarita Mašković, a s njima su ih izradili, uz rekvizite, Domagoj Klasnić, Leo Vukelić i Marijo Mišak, pretvorivši scenu u multifunkcionalno poprište bajkovitih zbivanja. Višestruko iskoristivi scenski elementi, zajedno s igrom svjetla i zvuka, dali su poseban, gotovo filmski dojam.

Nadajmo se da će iz ovog „filma“ djeca izvući ono najbolje, o čemu će razmišljati još dugo tijekom svog odrastanja uz iPhonove, miševe, X Boxeve, iPade i slične, djeci vrlo korisne (i neizmjerno potrebne) spravice.

Anđela Trampus, kamo.hr

____________________________________

Djeci tek šarmantne mrvice

Kazalište Dubrava, Zagreb: Matovilka ili o pohlepi
(prema motivima iz priče Braće Grimm), red. Dario Harjaček

Osim što čudesnom atmosferom, melodioznošću rečenica, napetošću zapleta i sretnim krajem odlično uspavljuje djecu (često i prije kraja, što joj otvara vrata novim pričanjima i prepričavanjima), bajka se vremenskom i prostornom nedefiniranošću te univerzalnošću poruke savršeno uklapa u sva vremena i prostore komentirajući ih, kritizirajući, poučavajući i ukazujući na zablude. Iako sve bajke sadrže notu svevremenosti, Matovilka se dodatno privezuje uz naše doba zajedničkim nazivnikom konzumerizam.

Da je tako, pokazuju dva nova čitanja te bajke nastala gotovo istovremeno, a opet tisućama kilometara udaljeno, kako prostorno, tako i koncepcijski. Prvo je čitanje holivudski animirani film Vrlo zapetljana priča, a drugo kazališna predstava Matovilka ili o pohlepi Kazališta Dubrava. I dok animirani film priču o matovilcu, gladnim roditeljima i zloj vještici koja zelene listiće naplati njihovom tek rođenom kćerkicom prikazuje očekivano zaslađeno i ublaženo stvarajući idiličan nacrtani svijet, na kazališnim daskama u Dubravi zeleni listići matovilca pretvoreni su u znatno okrutnije i aktualnije zelembaće.

Taj pomak i izjednačavanje univerzalnih želučanih i danas posebno živih džepnih potreba ključni je element novog čitanja bajke kojim ju je dramaturg i redatelj Dario Harjaček uveo u svijet suvremenog potrošačkog društva, kredita, hipoteke, kamata, dividendi i brojnih, većini tek slabo razumljivih, a djeci u potpunosti stranih, bankarskih izraza. Iako je početnoj ideji zelembača kao ključa bajke podredio cijelu predstavu, Harjaček nije upao u opasnost ponavljanja i istrošenosti izbjegavši je stalno novim redateljskim rješenjima i scenskim iznenađenjima. Tako je, između ostalog, potrošački kontekst pojačao reklamama kao umetcima u predstavu. U svom htijenju i agresivnom pristupu te reklame, na tragu onih koje nas okružuju u stvarnom životu, na kraju predstave i fizički prodiru u publiku, odnosno potencijalne konzumente.

Svijet konzumerizma širi se i na same likove koji postaju miševi na prodaju. Vještica Matovilku uči da postane najbolja i najprodavanija lutka, a spašava je hrabri Action Man, odnosno Action Miš. Ključni je problem zanimljivo zamišljenog koncepta činjenica da se njime predstava naglašeno obraća odraslim gledateljima, dok se djeca, kojoj bi trebala biti upućena, moraju zadovoljiti vizualnim slojem.

Strukturno, okvir predstave čini improvizacija troje glumaca koji oblikuju lutkarsku predstavu na tragu naslovne bajke, pred gledateljima rasprostirući cjelovitu suvremeno pročitanu Matovilku bez rezanja suvišaka. To dovodi do ritmičnog pada u središnjem dijelu koji je mogao biti djelomično ubrzan pripovjednom intervencijom poput vrlo zgodnog jurećeg završnog dijela.

U zahtjevnom ispreplitanju glumačkih i animatorskih zadataka izvođači su se uglavnom znatno bolje snašli s lutkama zijevalicama na rukama. Dunja Fajdić kao Matovilka i Mišica, Matija Kezele u ulozi Miša i Pripovjedača te Jadran Grubišić kao Kraljević i Pripovjedač stvorili su vrlo dinamičan i razigran lutkarski svijet u kojemu su male krpene junake animirali pomalo prenaglašenim pokretima ispunjenim duhovitim minijaturama davši im time dozu karikaturalnosti i luckaste duhovitosti, a pritom im ne oduzevši životnost. Također, odlično su iskoristili mogućnosti lutaka u usporenim scenama, brzinskim propadanjima, izranjanjima i letovima. U glumačkom sloju bili su vidljivo lošiji, posebice Grubišić koji je pretjerano naglašavao pokrete ruku, te bez lutka ispred sebe auditivno zvučao pomalo neuvjerljivo. Glumački je najbolja bila Marta Bolfan Ugljen koja je kao Vještica imala najzahtjevniju glumačku rolu, dok je lutkarski, animirajući Žabu, minimalizirana.

Glazba Frane Đurovića bila je ritmična i pamtljiva, dok su songovi bili neopterećeni viškom riječi. Scenografija grupe GLOP Dramskog studija DKD-a vrlo je funkcionalna i ispunjena zanimljivim prostorima igre te paravanima u obliku rupa u zidu. Pokretljive ručne lutke zijevalice, iste autorske grupe, vizualnom razigranošću te pomalo luckastim izgledom s pokojim šarmantnim suviškom odlično su se uskladile s tipom animacije.

Matovilka ili o pohlepi odlično se naslonila na konzumerizam prisutan u samoj bajci, iščitavši je na zanimljiv način te ispunivši vrlo duhovitim minijaturama i vrlo razigranim i animatorski uvjerljivim lutkarskim slojem. U silnim mogućnostima pomalo je izgubila ciljanog gledatelja te je, nažalost, ostala visjeti u rascjepu između njega i odraslih pratitelja.

© Igor Tretinjak, KAZALIŠTE.hr, 24. ožujka 2011.

________________________________________________

festivali

19.4.2011. sudjeluje na BOK Fest-u u Bjelovaru