Prema motivima iz romana Roalda Dahla

Dječje kazalište Dubrava & Kazališna družina Pinklec
igrana predstava / 7+
trajanje: 50 minuta
datum premijere: 6. listopada 2010.

Dramatizacija i režija: Oliver Frljić
Asistent redatelja: Paolo Tišljarić
Scenografija: Mirta Vekić
Kostimografija: Modni studio Artiđana
Scenski pokret: Sandra Banić Naumovski
Autor glazbe: Damir Šimunović
Grafički oblikovao: Luka Vucić
Fotografije: Mario Besprska

Igraju:
Karolina Horvat (Matilda)
Marija Kolb (Majka, Gđica Grdobina)
Bruno Kontrec (Otac, Učenik)
Petar Atanasoski (Brat, Učenik, Policajac)
Lada Bonacci (Učiteljica)

Ton-majstor: Dino Čosić
Voditelj rasvjete: Dražen Čretni
Scenska tehnika: Domagoj Klasić

Poznati roman Roalda Dahla MATILDA, našoj publici poznatiji po filmu Dannya DeVita, sada dobiva i svoje prvo hrvatsko kazališno uprizorenje. Priča je to o iznimno darovitoj djevojčici koja ima nadnaravne moći. Međutim, u obiteljskom krugu njezina darovitost nije dobrodošla. I tako će ostati sve do prvog dana škole kada Matilda upoznaje svoju učiteljicu. Od tada se Matildin život naglo mijenja. Kako se odnos učenice i učiteljice pretvara u iskreno prijateljstvo, događaju se i velike promjene u Matildinoj obitelji.

U brzom tempu, prolazeći kroz najvažnije epizode Dahlova romana, ova predstava govori o onome što je već odavno dio dječje svakodnevice – roditelji zaokupljeni poslom i egzistencijom, ali ovdje dovedeni do karikature i ekstrema. Ispod naoko duhovite površine, krije se priča o zanemarivanju djeteta. Na sreću, ovo je priča sa sretnim završetkom. Ono što ne dobiva u obitelji, Matilda će pronaći u liku učiteljice. I tu počinje jedna nova priča – priča o razumijevanju, potpori i ljubavi.

__________________

Kritika…

DUHOVITO I DINAMIČNO
(Igor Tretinjak, KULISA.eu, 24. listopada 2010.)

Kazališta za djecu možda pate od vječno praznih džepova, kako je to vrlo duhovito istaknula učiteljica u predstavi Matilda, no redateljima i kazališnim stvarateljima pružaju ono čemu, nadamo se, barem dijelom teže – neograničenu mogućnost scenske igre. Oliver Frljić, redatelj jasnih društvenih stavova koje na sceni izlaže bezrezervno odbacujući kalkulacije, rada na komadu slavnog dječjeg pisca Roalda Dahla primio se, dojma smo, upravo radi te igre.

Razigranosti na sceni prilagođeno je sve. Dahlov roman o maloj pametnici Matildi kojoj se u ljutnji bude moći telekineze i koja spas od obiteljske tiranije i odbacivanja pronalazi u školi i učiteljici, Frljić je oslobodio suvišnih konteksta, zadržavši tek vrlo kompaktnu i jasnu strukturu. To mu je omogućilo da predstavu razigra na mikroplanu, što je objeručke prihvatio, ispunivši scenska zbivanja izuzetno duhovitim minijaturama i uvrnutostima fino raspoređenim cijelim tijekom predstave te stvorivši vrhunsku kazališnu poslasticu za djecu.

U pedesetominutnoj predstavi furioznog tempa koja izvođačima i publici ne dopušta nimalo predaha, Frljić je likove obilkovao karikaturalno i na najboljem putu ka groteski. Karikaturalnost je pojačao izuzetno duhovit stilizirani scenski pokret Sandre Banić Naumovski oblikovan na tragu animiranog filma te usklađen s ritmom glazbene pozadine (Damir Šimunović) u kojoj je pažljivo uho vično modernim ritmovima prepoznalo pozadinske taktove aktualnih hitova Lady Gage i prijatelja.
Takvoj pomaknutoj predstavi Frljić je diskretno pridodao stvarnosne elemente koji okružuju i utječu na djecu poput sapunica, problema obiteljskog nasilja i zanemarivanja djece te trivijalizacije važnosti obrazovanja i knjige kao simbola znanja. Vrlo duhoviti, posebice starijim gledateljima, bili su izlasci iz kazališne iluzije u scenama u kojima se autor kroz lik učiteljice dotiče prije spomenutog manjka novca u blagajnama kazališta za djecu koji tjera glumce da odjednom tumače više uloga, a djecu da čekaju glumačke preobrazbe.

Uigrani glumci u potpunosti su se prilagodili poetici karikiranja i groteske, igrajući se pokretom, gestom, visinom i bojom glasa te stvorivši jasan emocionalni odmak od likova koje su tumačili. Jaz između tumača i tumačenog dodatno je podvuklo cijepanje tjelesnih akcija poput šamara razdijeljenog na zvuk i pokret u izvedbi dvaju glumaca. Karolina Horvat u ulozi Matilde odlično i izuzetno šarmantno spajala je čvrsti i tvrdoglavi dječji bunt protiv nepravde sa zaigranošću, pritom nenametljivo zadržavši svjetla reflektora na sebi tokom cijele predstave. Oko nje kolale su dvije opreke, s jedne strane vrlo uigrani i naglašeno karikaturalni Petar Atanasoski u ulozi brata i učenika, Bruno Kontrec kao otac i učenik te Marija Kolb u ulozi majke i zle ravnateljice Grdobine, i s druge Lada Bonacci koja je glumom najbližom realističnoj odlično uskladila izvedbu s razumskim elementom učiteljice, jedine čvrste točke za koju se može i mora uhvatiti lepršava Matilda, želi li se zadržati podalje roditeljskih životnih putova.

Mirta Vekić scenu nije opteretila suvišnim kulisama, nego ju je oblikovala minimalistički funkcionalno, s nekoliko paravana koji su licem oblikovali Matildin stan, a naličjem učionicu, dok je plodove Matildine telekineze vrlo jednostavno riješila uz pomoć magneta i glumaca. Modni studio Artiđana prilagodio se likovima, Matildinu obitelj odjenuvši u bogatstvo boja i stilova, učiteljicu znatno diskretnije, a Matildu u spoju dviju krajnosti.

Predstava Matilda vrhunska je scenska igra i jurnjava koja djeci i roditeljima nudi mnoštvo zabave, veselja, dinamične glume i odličnih redateljskih rješenja. Rekli bismo, upravo ono što od dječjeg kazališta očekujemo.

___________________________

Zabavno i duhovito
(Helena Braut, Vjesnik, 27. listopada 2010.)

Danas već etablirani redatelj Oliver Frljić (1976.), u početcima intenzivnijeg rada u kazalištima za djecu, lansirao je u DK ‘Dubrava’ scensku uspješnicu ‘Blizanke’ po romanu Ericha Kaestnera, s odličnom glumačkom postavom – Jelenom Vukmiricom, Juditom Franković, Deanom Krivačićem i Majom Katić. Predstava je bila nagrađivana, kao i pojedini njezini glumci i gostovala je s velikim uspjehom po bližim festivalima u regiji. Spominjanje toga hita premijerno izvedena u svibnju 2007. godine nije slučajno, jer očito kazalite Dubrava ne može pogriješiti ponovnim angažiranjem Frljića.

Ovaj put na pozornici DK Dubrava redatelj je inscenirao predstavu ‘Matilda’, po estetici vrlo sličnu ‘Blizankama’ (brza izmjena koreografiranih prizora, jednostavni scenski elementi, karikirana i gotovo ekspresionistička gluma).

‘Matilda’ je nastala prema motivima romana Roalda Dahla, koju je redatelj pametno dramatizirao, a nastala je u koprodukciji DK Dubrava i čakovečke Kazališne družine Pinklec. Riječ je o poznatom romanu, koji, baš kao ‘Blizanke’ (film ‘Zamka za roditelje’ postigao je velik uspjeh u obje varijante iz 1961. godine u režiji Davida Swifta te 1998. u režiji Nancy Mayers) ima svoju vrlo poznatu ekranizaciju u filmu dannyja DeVita. Priča je to o darovitoj djevojčici Matildi nadnaravne moći kao što je pomicanje namještaja. Međutim, u Matildinoj obitelji za nju nema razumijevanja, oni ju sustavno zanemaruju, što će se promijeniti njezinim prijateljstvom s vrlo dragom učiteljicom.

Frljić u prvom redu uspijeva izgraditi dinamičnu predstavu (iako traje 50 minuta, čini se mnogo kraćom) s vrlo jasnim dramskim linijama. Zaplet je razumljiv, bez bijelih rupa koje su tako česte u kazalištu za djecu, a vrlo je vješto, u dramatizaciji, izbjegavao suvišne detalje. Poseban začin predstave su dijelovi koji sjajno razbijaju četvrti zid, dopadljive ironične sekvence koje ne ostaju bez društvene kritike, žalaca što izazivaju smijeh kroz suze i danas se već može govoriti da su dio redateljeva umjetničkog potpisa. Posebice je funkcionalna scena Mirte Vekić, kao i kostimi modnog studia Artiđana. Glazba je gradivni element predstave, kao i scenski pokret, u čemu je redatelju ponovno pomogla, već uhodana, odlična suradnja s Damirom Šimunovićem, odnosno Sandrom Banić Naumovski.

Što se tiče glumačkih interpretacija, prednjači Karolina Horvat koja je vrlo dojmljivo, zrelije nego u dosadašnjim predstavama predočila naslovnu junakinju, te izvrsna Marija Kolb kao majka koja bjesomučno gleda sapunice, i zastrašujuće bešćutna Gđica Grdobina. I Bruno Kontrec (Otac) te Petar Atanasoski (Brat) priklonili su se karikaturalnim izričajima kako bi naglasili svoju semantičku razdvojenost od ‘drukčije’ Matilde. Lada Bonacci je pak kao Učiteljica tumačila vrlo korektnu osobu koja jedina razumije neobičnu djevojčicu.

‘Matilda’ je pravi kazališni repertoarni draguljčić koji za djecu od 6 do 11 godina jednostavno, ali duhovito i zabavno progovara o ozbiljnim obiteljskim teškoćama.

_____________________________________________

festivali i nagrade

7.2.2011. sudjeluje na festivalu VIRKAS u Kazalištu Virovitica
15.4.2011. sudjeluje na BOK Fest-u u Bjelovaru

17.4.2011. sudjeluje na festivalu Pozorište Zvezdarište u Beogradu i osvaja dvije nagrade:
1. nagrada dječjeg žirija za najbolju predstavu
1. nagrada stručnog žirija za najbolju režiju (Oliver Frljić)

1.5.2011. sudjeluje na Naj, naj, naj festivalu

Na 14. susretu profesionalnih kazališta za djecu i mlade Hrvatskog centra ASSITEJ, koji se ove godine održavao od 17. do 21. listopada 2011. u Čakovcu, osvojili smo čak 4 nagrade!

• nagrada za najbolju predstavu u cjelini – MALA DJECA VELIKI, LJUDI
• nagrada za najbolju režiju – OLIVER FRLJIĆ za predstavu MATILDA 
• nagrada za najbolju žensku ulogu – MARIJA KOLB
• nagrada za najbolju mušku ulogu – BRUNO KONTREC