Dario Harjaček
prema motivima iz romana Josteina Gaardera

igrana predstava (6-11 godina)
trajanje: 50 minuta
datum premijere: 4. travnja 2008.

redatelj: Dario Harjaček
scenografija i video isječci: Ivan Turčin
kostimografija: Ana Detoni
autor glazbe: Ivan Josip Skender
izrada rekvizita: Damir Gajski
fotografije: Božidar Raos

Inspicijent: Domagoj Klasić
Ton-majstor: Dino Čosić
Majstor rasvjete: Dražen Čretni

igraju:
Ana Maras (Hana)
Mitja Smiljanić/Hrvoje Horvat (Mika)
Sanja Sumrak (Teta Helena)

____________________________________________________

Ima li ovdje koga? nastala je prema istoimenoj knjizi za djecu norveškog autora Josteina Gaardera. Gaarder, nekadašnji profesor filozofije, koji se u svojem književnom radu uglavnom bavio popularizacijom filozofije među adolescentima i djecom u ovom je djelu želio približiti djeci mlađeg uzrasta pitanje položaja čovjeka u svemiru kao i pitanje nastanka života u biološkom ali i u kozmičkom kontekstu. Predstava prvenstveno govori o suočavanju djece sa izazovom da će postati brat ili sestra. Tek rođena djeca dolaze na svijet bez ikakvog znanja o vlastitom postanku kao i o vlastitom položaju u svemiru. Hani, osmogodišnjoj djevojčici, u noći kada će joj se roditi brat, u posjet dolazi izvanzemaljac Mika, koji upravo poput tek rođenog djeteta ne zna ništa o našem planetu, njegovom ustrojstvu, navikama ljudi kao ni o podrijetlu naše vrste. I stoga Hana biva nekom vrstom vodiča koja će to na Zemlju tek pristiglo stvorenje upoznati sa tajnama života na Zemlji i u svemiru.

English:
Anybody there? Was created according to the so-called novel for children written by Norse author Jostein Gaarder. Gaarder, a former philosophy professor who has devoted his literal work mostly to popularization of philosophy among children and youth, dedicated this work to enlighten the question of placemont of mankind in space as well as the question of life in biological and cosmic context to the younger kids.

An alien Mika, who doesn’t have a clue about our planet nor people, visit an 8 years old girl Hana in the night her little brother will be born. So Hana becomes some kind of a guide who will tell this little being the secrets of Earth and universe.

The play is linguistically and ideologically accustomed to children of primary school age, although it might be very inspyring for adult audience, too.

Temeljni interes predstave nije dati odgovore na pitanja vezana uz evoluciju, rađanje čovjeka, prirodu svemira, već otvoriti vizuru koja bi potaknula djecu da i sami počnu postavljati pitanja o prirodi vlastitog položaja u svemiru. Kao što glavni lik, izvanzemaljac Mika, kaže: na mojem planetu uvijek se duboko naklonimo kada netko postavi kakvo zgodno pitanje, u predstavi se želi istaknuti kako put do znanja i spoznaje nije sagrađen od odgovora, već prvenstveno od postavljanja pitanja. Jostein Gaarder o tome je napisao sljedeće: Djeca i filozofi imaju jedno zajedničko svojstvo-čude se stvarima.

Predstava je namjenjena djeci školskog uzrasta, prvenstveno djeci od 6 do 11 godina, jezično je i idejno prilagođena upravo tom uzrastu, iako bi mogla biti izrazito inspirativna i za odraslu publiku.

Autor predstave je Dario Harjaček kojem je ovo prvi susret sa dječjim kazalištem.

U predstavi glavne uloge igraju dvoje izrazito talentiranih glumaca mlađe generacije Ana Maras (Hana) i Mitja Smiljanić (Mika)  te Sanja Sumrak kao teta Helena.

ČEMU NAS UČI MIKA?

Svemir. To neshvatljivo, golemo prostranstvo. U Svemiru postoje milijarde zvijezda. A oko poneke od tih zvijezda kruži možda i po nekoliko planeta.

Zamislimo da smo usamljeni svemirski putnici koji putuju naokolo po svemiru i nakon što prođemo pola vječnosti pronađemo jedan planet na kojem postoji život. Međutim, kakva je mogućnost da na jednom takvom planetu pronađemo upravo…KOKOŠ? Nikakva. Kokoši se vjerojatno ne nalaze nigdje u svemiru osim na Zemlji. I s tog stajališta mogli bismo reći da kokoš nikako ne može biti nešto obično. Kokoš je, kao i sve drugo, jedinstveno svemirsko čudo. Ništa oko nas nije obično.

Mika, to nestašno dijete iz neke nepoznate strane svemira dolazi na naš planet, susreće jednu takvu kokoš i pomisli-evo kako izgledaju Zemljani. Gleda ju i čudi se. Čudi se jer za njega je, koji je po prvi puta ugledao ovaj naš planet, svaka stvar koju susreće čudo koje treba istražiti.

Djeca i filozofi posjeduju jedno zajedničko svojstvo- čude se stvarima. Ne prihvaćaju stvari onakvima kakve jesu, već pokušavaju dosegnuti njihovu bit. A kako to čine? Ne donoseći zaključke o onome što vide, već neprestano postavljajući pitanja.

Na Mikinom planetu zvanom Eljo postoji jedan običaj: duboko se treba nakloniti onom koji postavi kakvo zgodno pitanje. I čim je pitanje pametnije to je naklon dublji. U ovom običaju sadržana je cijela filozofija onoga čemu nas uči Mika: samo te pitanje može pokrenuti prema naprijed. Oni koji nude odgovore ne zaslužuju naklon, već ga zaslužuju oni koji postavljaju pitanje.

Kao što i u jednoj mudroj knjizi zvanoj Biblija stoji: Pokucaj i otvorit će ti se!

Dario Harjaček

_________________________________________

Predstava je sudjelovala  na 11. susretu profesionalnih kazališta za djecu i mlade ASSITEJ 08
u Čakovcu, 13. listopada 2008.

Žiri u sastavu Jasmin Novljaković, Tajana Gašparović i Manfred Jahnke dodjelio je nagrade na 11. Susretu profesionalnih kazališta za djecu i mlade HC ASSITEJ.

Najbolje glumačko ostvarenje – Ana Maras za ulogu Hane u predstavi Hej! Ima li ovdje koga? Dječjeg kazališta Dubrava iz Zagreba

Vječni je izazov vidjeti kako će odrasli glumac ili glumica pristupiti kreaciji djeteta. Često svjedočimo karikiranim pretjerivanjima ili pak neuvjerljivim pokušajima oponašanja. Tim više valja istaći glumačku kreaciju Ane Maras koja se odmakla od mimetičkog iskaza, te uspjela iznaći precizno stiliziranu glumu koja, međutim, nije prelazila granicu izvještačenog pretjerivanja. Ana je stvorila uvjerljiv, iznimno temperamentan i razigran, pomalo muškobanjast scenski lik djevojčice Hane, uvelike pridonijevši šarmantnoj, ludičkoj i iskreno veseloj glumačkoj suigri u predstavi Hej! Ima li ovdje koga?.