Dejana Čubrilo, Iva Lehunšek Panić, Leo Vukelić i Vlatko Panić
MULTIMEDIJALNI PROJEKT GRUPE A
DRAMSKOG STUDIJA DKD-a

trajanje: 30 minuta
datum premijere: 12. lipnja 2009.

Voditeljica: Iva Lehunšek Panić
Koreografija: Dejana Čubrilo
Scenografija i dramatizacija: Iva Lehunšek Panić
Kostimografija: Jasmina Kosanović
Autor video projekcija: Leo Vukelić
Autor glazbe: Vlatko Panić
Oblikovanje rasvjete: Dražen Čretni
Ton-majstor: Dino Čosić
Scenska tehnika: Domagoj Klasić

Izvođači
Valentina Šokec, Andrea Rumenjak, Diana Osmanović, Ivana Kovarik, Iva Nimac, Maša Ilić, Anita Kuruc, Zoe Lovrinović, Matea Martin, Luka Šulje, Aldin Kasumović, Filip Pišmaht

Multimedijalni projekt SRCE nastavak je uspješnog prošlogodišnjeg rada sa skupinom mladih polaznika iz Dramskog studija Dječjeg kazališta Dubrava. Usvajanjem novih područja scenske umjetnosti polaznici grupe A prošle su kazališne sezone napravili predstavu DODIR autorice Dejane Čubrilo. Grupu A čine srednjoškolci i studenti velikog kreativnog potencijala čiji su rezultati do sada visoko ocjenjivani. Predstava DODIR bila je iskorak Dramskog studija DKD-a u svijet neverbalnog kazališta isprepletnog elementima suvremenog plesa. S obzirom da se radilo o vrlo uspješnom projektu, ovi su mladi ljudi imali priliku predstaviti svoj rad i zemlju na međunarodnom festivalu umjetnosti ArtVesna u Kijevu (Ukrajina) i na međunarodnom susretu Children’s Capital u Varšavi (Poljska).

____________________________________________

Multimedijalnim projektom grupe autora SRCE omogućili smo izvođačima (grupa A DKD-a) i autorima daljnji kreativni razvoj. Primjenom kreativnog učenja putem objedinjenja različitih scenskih medija (svjetlo i video, govor te glazba i pokret) istražili smo fizičke i emocionalne karakteristike vidljive ili sakrivene pod pojmom SRCE. U širem kontekstu, lišeni krute strukture voditelja i polaznika, putem umjetnosti pokušali smo zajednički istražiti kako svakodnevne aktivnosti i događaji utječu na fizičke promjene unutar svakog pojedinog organizma.

Dejana Čubrilo elementima suvremenog plesa i neverbalnog kazališta stvorila je prostor za istraživanje osobnih granica te mogućnosti osobnog razvoja putem improvizacije sa naglaskom na procesnom radu koristeći elemente i metode neformalne edukacije.

Vlatko Panić ‘obrnutim’ je procesom došao do auditivne kulise kazališnog komada SRCE. Uobičajeno je da se pokret radi na glazbu, ali ovdje je cilj bio glazbom oslikati tijela, pokret i situacije nastale u improvizacijama s koreografom i dramskim pedagogom. Glazba je trebala ne samo pojačati i podržati izražajnost na sceni već i pričati svoju priču o SRCU.

Leo Vukelić potencirao je ljudsku figuru upotrebom boje, svjetla i nefigurativnog videa u prostoru scene. Minimalizacijom pokreta kroz vremenski interval pojačala se njegova ekspresivnost.

Iva Lehunšek Panić u suradnji s grupom A i autorima, dramatuški je objedinila različite scenske medije u jednu kazališnu cijelinu sakrivenu pod pojmom SRCE.