Mladen Širola

igrana predstava (7-10 godina)
trajanje: 70 minuta
datum premijere: 14. veljače 2006.

redateljica: Franka Perković
likovno oblikovanje predstave: Iva-Matija Bitanga i Leo Vukelić
autor glazbe: Vlatko Panić
songovi: Sanja Sumrak
suradnica za scenski pokret: Jelena Lopatić
dizajner svjetla: Aleksandar Čavlek
fotografije: Božidar Raos

inspicijent: Vlatko Panić
ton-majstor: Kristijan Kiternaš
majstor rasvjete: Dražen Čretni
scenska tehnika: Dino Čosić

igraju
Ivo: Željka Vujaković
Vila: Maja Kovač
Vještica, Djevojka/Baba: Nina Sabo
Dugonja: Judita Franković
Trbonja: Jelena Lopatić / Ivana Krizmanić
Vidonja: Sanja Sumrak

„Dugonja, Trbonja i Vidonja“ Mladena Širole, definitivno se svrstava u klasiku dramske kniževnosti za djecu. Budući da je 1955. godine upravo ovim djelom otvorena prva kazališna sezona Dječjeg kazališta Dubrava, odlučili smo se u našoj pedesetoj kazališnoj sezoni, ponovo uprizoriti ovo djelo.
Predstava je zabavna i poučna, govori o dječaku Ivi koji, da bi pobijedio vlastitu tugu, uz pomoć vile i tri šašava pomagača – Dugonje, Trbonje i Vidonje, odluči uništiti zlu vješticu i tako osloboditi svijet mržnje i zla.
Misao djela, ona koja tvrdi da je najbolji način da se, bez obzira na osobnu nesreću, otrgnemo očaju, pomognemo drugima, a onda i samima sebi – važna je i aktualna i u današnje vrijeme.

Velika glumačka podjela, raskošni kostimi i inovativna scenografska rješenja, čine ovu predstavu – komediju u tri čina, atraktivnom i za najprobirljiviju publiku.

Franka Perković

___________________________________________________

Kritike

HRVATSKO SLOVO, 31. ožujka 2006.

Bijeg iz očaja

Misao vodilja ove poučne predstave je pomoći drugima da bi – kad zatreba – pomogao sebi

Gotovo da nema čovjeka koji u svom životu nije doživio osobnu tragediju. Bitno je u takvoj situaciji ne prepustiti se očaju i tuzi, već pomoći sebi pronalaskom novog životnog smisla. Taj smisao katkad može biti u pomoći drugima.

Upravo o tome govori predstava redateljice Franke Perković „Dugonja, Trbonja i Vidonja“. Glavni lik u predstavi je dječak Ivo, koji u očaju zbog gubitka svoje majke odlazi od kuće. Da bi pobijedio očaj i tugu uz pomoć dobre vile i tri duhovita i „otkvačena“ pomagača Dugonje, Trbonje i Vidonje, odluči uništiti zlu vješticu i tako osloboditi začaranu djevojku i njezin grad. Tijekom cijele predstave dječaka Ivu vodi osnovni motiv, a to je da pod cijenu vlastitog života učini dobro djelo. Za razliku od njega neobični Dugonja, Trbonja i Vidonja balansiraju između straha, neodlučnosti i želje da pomognu drugima. Ipak za pomoć prevladava i kroz različite duhovite situacije, uspješno izvršavaju zadatak zajedničkim snagama i stječu simpatije publike. Bez obzira na to koliko je tema ozbiljna, predstava ju djeci, svojom atraktivnošću i duhovitošću, čini djeci razumljivom. Igra i veselje izviru iz naslovnih likova i stvaraju dojam lakoće rješavanja „opasne“ zadaće. Likovi su uprizoreni na neobičan način. Uloge dječaka Ive i začarane djevojke interpretiraju se kroz lutke, a ostale likove interpretiraju glumci otvorena lica. Dok Ivo i začarana djevojka djeluju stvarno, naslovni likovi su pomalo neobični. S obzirom na svoje osobne karakteristike ta tri lika dobivaju kroz maštovite kostime atribute iz životinjskog svijeta. Tako Dugonja svojim fizičkim izgledom i kostimom asocira na žirafu, proždrljiv Trbonja na žohara, a dalekovidni Vidonja na neku pticu. Upravo tako osmišljena kostimografija djeci je vrlo simpatična i zabavna.

Radnja predstave odvija se na tri različita mjesta koja su scenski vrlo maštovito osmišljena i dočaravaju cijelu priču. Predstava počinje u šumi, zatim u špilji vještice, a završava u gradu koji ponovno oživljava nestankom moći vještice. U predstavi su dobro ujedinjeni songovi, glazba i scenski pokreti što predstavi daje razigranost. Zanimljivost predstave je u tome što podjelu uloga čine glumice, koje su ih dojmljivo odigrale. Predstava je istodobno zabavna i poučna. U sebi sadrži poruku, da se – bez obzira na osobnu nesreću – ne smije predati očaju i odustati od života. Uspjelosti predstave pridonijeli su Iva Matija Bitanga i Leo Vukelić likovnim oblikovanjem, Jelena Lopatić scenskim pokretom, Vlatko Panić skladanjem glazbe, Sanja Sumrak songovima, Aleksandar čavlek oblikovanjem svjetla, te izvrsne glumice – Željka Vujaković, Maja Kovač, Nina Sabo, Judita Franković, Jelena Lopatić i Sanja Sumrak.

Predstavom „Dugonja, Trbonja i Vidonja“, prema tekstu Mladena Širole, otvorena je prva kazališna sezona Dječjeg kazališta Dubrava, a nakon pedeset godina je ponovno na njegovu repertoaru.

Ivana Vranješ

______________________________________

VIJENAC, 02. ožujak 2006.

Ludistički, inteligentni impulsi

Razgovijetna poruka o razlici između dobra i zla, ukazivanje na vrijednost prijateljstva i činjenicu da nitko nije otok, prevladavanje osobne tuge zajedničkom, hrabrom akcijom – temeljene su misli predstave Dugonja, Trbonja i Vidonja Mladena Širole, kojom je Dječje kazalište Dubrava proslavilo pedeseti rođendan pred punim gledalištem. Upravo je Dugonjom, Trbonjom i Vidonjom 12. prosinca 1955. i započela scenska djelatnost Dječjeg kazališta Donji grad (današnjeg Dječjeg kazališta Dubrava), čiji je osnivač i prvi umjetnički voditelj bio Mladen Širola. Vjerojatno je baš taj povijesni, obljetnički motiv ponukao redateljicu Franku Perković da na kazališni repertoar uvrsti Dugonju, Trbonju i Vidonju, komad na žanrovskoj razmeđi igrokaza bajke, lutkarskog i realističkog. Ipak, koliko god Širolino djelo bilo klasično, ono po dinamici fabule i naglasku na verbalnome nije posve u dosluhu s modernim dječjim senzibilitetom, koji sve očitije dokida premoć riječi u kazalištu. Zato je redateljski koncept Franke Perković u vizualnim, glazbenim i glumačkim segmentima radikalan do prave mjere: poštujući Širolinu jezgrovitu kompoziciju Dugonje, Trbonje i Vidonje, redateljica inteligentno otvara prostor iznimnom ludističkom stvaralačkom impulsu glumačkoga ansambla i autorskog tima predstave. Za scensku uvjerljivost priče o dječaku Ivi (Željka Vujaković), koji uz pomoć Vile (Maja Kovač) i tri pomaknuta prijatelja (Judita Franković, Jelena Lopatić i Sanja Sumrak) pobjeđuje tugu i svijet spašava od zle Vještice (Nina Sabo) – zaslužno je šest glumica u predstavi, koje su oblikovale dojmljive, duhovite i osebujne karaktere. Modernistički usmjereno i diskretno ironično likovno oblikovanje predstave potpisuju Iva Matija Bitanga i Leo Vukelić, a zaokruženu, skladnu doživljaju četrdesetpetminutnog Dugonje, Trbonje i Vidonje pridonosi izvrsna autorska glazba Vlatka Panića, songovi Sanje Sumrak, scenski pokret Jelene Lopatić te oblikovanje svjetla Aleksandra čavleka.

Dubravka Lampalov