Erich Kästner

dramatizacija: Oliver Frljić
igrana predstava / 7+
trajanje: 50 minuta
datum premijere: 4. svibnja 2007.

redatelj: Oliver Frljić
scenografkinja: Mirta Čakanić
kostimografkinja: Ana Horvat
autor glazbe: Damir Šimunović
fotografije: Božidar Raos

Uloge
Lota Kerner: Jelena Vukmirica Makovičić / Zrinka Kušević
Lujza Palfi: Judita Franković / Zrinka Kušević
Ludvig Palfi: Dean Krivačić
Lujzalota / Irena Gerlah: Maja Katić / Marija Tadić

Ton-majstor: Dino Čosić
Majstor rasvjete: Dražen Čretni
Scenska tehnika: Domagoj Klasić

Tijekom burnog zajedničkog ljetovanja, dvije djevojčice, Luise Palfy i Lotte Körner, otkrivaju da su sestre blizanke. Uz nenadanu radost, ovo otkriće ih postavlja i pred mnoga pitanja na koja nemaju odgovore. Zašto su se njihovi roditelji rastavili? Zašto su krili da svaka od njih ima sestru blizanku? Zašto izgleda da je njihovim roditeljima karijera važnija od djece? Da bi odgovorili na dio ovih pitanja blizanke se odlučuju na zamjenu. Lotte, koja je do sada živjela s mamom, će otići do tate, a Luise do mame. Usput, one se nadaju i da će uspjeti pomiriti roditelje i ostvariti pravo svakog djeteta na obitelj.

Ova predstava prati blizanke od završetka ljetovanja na kojem su skovale plan kako da pomire svoje roditelje, pa do njegovog konačnog ostvarenja. Odlazeći u novu sredinu, Luisa u München, a Lotte u Beč, djevojčice se pokazuju puno zrelije od svojih roditelja i spremne da se do kraja bore za ponovno okupljanje svoje obitelji. Blizanke nas vode u fantastični svijet zamjene u kojem ništa nije na mjestu, po kojem se njihovi roditelj kreću kao lutke na koncu i gdje izgleda da se sve urotilo protiv njihovog plana. Luisi ne uspijeva kuhanje, koje je Lotti išlo od ruke, a Lotta, očajna zbog otkrića da se tata planira oženiti s čudnovatom gospođicom Irenom, je u napadu bijesa zalijeva čajem. Kad mama Lotti pokaže njihovu zajedničku fotografiju snimljenu na ljetovanju i tako prije vremena otkrije zamjenu, čini se da je plan potpuno propao. Ipak, u dramatičnom završetku, gdje dolazi do susreta oca i majke, blizanke uspijevaju ostvariti svoj plan, pomiriti roditelje, i nakon dugih godina razdvojenosti ponovno stvoriti obiteljski krug.

Blizanke su predstava o dječjoj borbi i odlučnosti, spremnosti na rizik i tome kako se  nekada u dječijem svijetu stvari puno lakše i brže rješavaju nego u svijetu odraslih. Luisa i Lotte su često zrelije od svojih roditelja te pokazuju snagu i odlučnost tamo gdje ona njima  nedostaje. Iako na početku njihova odluka da pomire mamu i tatu izgleda naivna i gotovo neizvodiva, ona na kraju postaje stvarnost. I ne samo da uspijevaju pomiriti roditelje, nego ih, mudro provodeći svoj plan, uspijevaju učiniti i boljim osobama. Konačno, nakon potpune posvećenosti karijeri, oni ponovno otkrivaju svoju djecu i vrijednost života u obiteljskoj zajednici.

https://www.youtube.com/watch?v=9zakVDmw-Q8

English:
During tempestuous joint vacation two girls, Lujza Palfi and Lota Kerner find out that they are twin sisters. Beside unexpected joy, this discovery causes many questions without the clear answers: Why did their parents divorce? Why did they hide that both of them had twin sister? Why does it seem that the parents care more about their careers than about their kids?
In order to get the answers on these and many more questions, twin sisters are deciding to change their identities. Lota moves at her father’s home while Lujza goes to mum’s house with a wish to reconcile their parents and finally have a family.

_______________________________________

KRITIKE

SMIJEŠNA STRANA TRAGIČNOGA

Frljić je napravio vrckavu i duhovitu predstavu. Iskoristivši sve ono što tekst nudi, prvo je dramaturški dobro komponirao, a onda i redateljski umješno proveo

Ovogodišnja zagrebačka kazališna sezona, barem do sada, inovativno i kazališno je zanimljivija na rubu nego u centru. Pokazuje li to umor i samozadovoljstvo središta ili pak bolji osjećaj periferije za bitne teatarske zanimljivosti i bolje prepoznavanje onoga što našoj publici nedostaje?

Odgovor možda toliko i nije bitan koliko je bitno da učimo živost teatarskih postupaka i poetika koje su u sezoni na izmaku ponudila tzv. rubna kazališta ili grupe; KNAP sa Smisao života gospodina Lojtrice, Teatar Exit s Kako misliš mene nema?, Kazalište Trešnja s Ljepotica i zvijer i ovih dana Dječje kazalište Dubrava s predstavom Blizanke, koje je prema motivima istoimenog romana Ericha Kästnera dramatizirao i režirao Oliver Frljić.

Dvije sestre, blizanke, koje su roditelji razdvojili ne samo fizički nego su ih doslovce iskorijenili iz sjećanja i svojih života tako što im nisu ostavili ni isto prezime, slučajnost spoji na zajedničkom ljetovanju, gdje otkriju da su im roditelji isti.

Otkriće roditelja

Otkrivši to, ali i da jedna drugoj nedostaju, odluče svaka upoznati roditelja kojeg do tada nije poznavala, s namjerom da ih ponovno sastave i osiguraju zajednički i sretan obiteljski život.

Odlazeći u novu sredinu, Luisa u Muenchen, Lotte u Beč, djevojčice nas vode u fantastičan svijet zabuna i zamjena te pokazuju da ne samo u njihovim nego i u životima roditelja ništa nije na mjestu. Pokazuju da u životima roditelja nema mjesta ni za što osim za njihove karijere, a da su djeca prepuštena sama sebi. Radi se dakle o veoma suvremenom i nadasve aktualnom komadu koji na smiješan način razotkriva životnu tragiku današnje djece.

Frljić je napravio vrckavu i duhovitu predstavu. Iskoristivši sve ono što tekst nudi, prvo je dramaturški dobro komponirao, a onda i redateljski umješno proveo.

Montipajtonovski gegovi

Služeći komične detalje u mozaičnu strukturu bogatu matematičkim fejdoovoskim situacijama i montipajtonovskim gegovima začinjenu karakternim nijansama likova razigrao je i situacije i likove.

U tome je imao dobre sljedbenike u glumcima: Deanu Krivačiću (otac Ludvig Palfi), Maji Katić (majka Lujzalota i Irena Gerlah), Jeleni Vukmirici (djevojčica Lota Kerner) i Judita Franković (djevojčica Lujza Palfi). Scenografiju je dobro osmislila Mirta Čakanić, kostime Ana Horvat i glazbu Damir Šimunović.

Andrija Tunjić, VJESNIK, 7.5.2007.

_______________________________________

ERICH KÄSTNER: BLIZANKE, PREMIJERA U DJEČJEM KAZALIŠTU DUBRAVA

Pravo na obitelj

Predstava na duhovit način razotkriva tužnu stranu života djece rastavljenih roditelja i njihovu odlučnost da nemoguće stvari učine mogućim

Živeći u vremenu društvenog prestiža i utrci za materijalnim svjedoci smo sve češćih raspada obitelji, što najviše pogađa djecu. Pitanje je koliko znamo o svijetu te djece, njihovim dvojbama, željama i pokušajima da promijene stvarnost. Čini se – malo ili gotovo ništa. Upravo to je razlog da se na pozornicu Dječjeg kazališta Dubrava postavi predstava Blizanke koju je prema istoimenom romanu Ericha Kästnera režirao i dramatizirao Oliver Frljić.

U središtu priče su sestre blizanke koje roditelji svojom rastavom braka razdvajaju u najranijem djetinjstvu. Neznajući jedna za drugu Lotta iLujzu odrastaju svaka uz jednog od roditelja u različitim državama. No igrom slučaja na zajedničkom ljetovanju otkrivaju da su im roditelji isti. U želji da ostanu zajedno, da pomire roditelje, te ostvare sretan obiteljski život odlučuju se na zamjenu identiteta. Živeći u novoj sredini djevojčice otkrivaju da u njihovu životu i životu njihovih roditelja nije sve savršeno i na svom mjestu. No za razliku od onog što se inače događa u životu ova priča ima sretan epilog. Predstava jasno pokazuje koliko danas roditelji stavljaju karijeru ispred želja svoje djece i pravih obiteljskih vrijednosti. Međutim, istodobno pokazuje i to koliko djeca svojom odlučnošću te razmišljanjima i postupcima potiču roditelje da ponovno otkriju vrijednost života u obiteljskoj zajednici. Redatelj Oliver Frljić studiozno je prišao realizaciji ove predstave. U dramaturškom pristupu tek je djelomično slijedio izvornik, a u želji da sažimanjem postigne što čvršću strukturu predstave dobro je razradio likove, postupke i scenske situacije. Slijedeći redateljevu misao glumci dobro ujedinjeni u zajedničkoj igri ostvarili su zanimljive kreacije. Jelena Vukmirica (Lotta Kerner) i Judita Franković (Lujza Palfi) solidno su interpretirale karakterno različite blizanke. Dean Krivačić uspješno je oblikovao ulogu rastresenog oca Ludviga koji je ujedno i najduhovitiji lik predstave. Maja Katić u dvostrukim ulogama (majka Lujzalota i očeva ljubavnica Irena Gerlah) odlično se snašla. Funkcionalna glazba Damira Šimunovića dobro prati izmjenu scena pridonoseći doživljaju cijelog scenskog zbivanja. Zanimljivu i funkcionalnu scenografiju osmislila je Mirta Čakanić, a adekvatne kostime Ana Horvat. Razigranosti predstave uspješno pridonose i scenski pokreti.

Predstava Blizanke naišla je na dobar prijem dječje i odrasle publike – osim što ih zabavlja i nasmijava zasigurno ih potiče na razmišljanje o povezanosti obitelji i njezinu značenju u današnjem društvu.

Ivana Vranješ, HRVATSKO SLOVO, 11.05.2007.

_______________________________________

SENZIBILITET SADAŠNJICE

Izgovorene riječi prate duhoviti pokreti i geste, a mnoštvo maštovitih dosjetki koje se brzim ritmom i rezovima naizmjence nižu podsjećaju na animirane i igrane filmove

Zašto se roditelji rastaju – pitanje je koje je mučilo Ericha Kästnera i njegovo doba, no i danas, kada je razvod postao gotovo trendom, to pitanje lebdi nad nama. Njegove Blizanke šire nadu u pomirenje, a koliko je ona naivna u našem sebičnom svijetu, pokazuje nam redatelj Oliver Frljić u Dječjem kazalištu Dubrava. Njegova istoimena predstava počinje kratkim pripovijedanjem događaja u kojemu se sažimlju prva tri poglavlja romana, a zatim se u karikaturalno stiliziranu odmaku izmjenjuju scene Luise u Münchenu s mamom i Lotte u Beču s tatom. Izgovorene riječi pritom prate duhoviti pokreti geste, a mnoštvo maštovitih dosjetki koje se brzim ritmom i rezovima naizmjence nižu podsjećaju na animirane i igrane filmove. Takvom je režijom i dramaturgijom Oliver Frljić izvrsno pogodio senzibilitet današnje djece i mladeži, no ipak je tih gegova i viceva bilo suviše pa je dinamika pred kraj predstave bila opasno narušena. Zbog svega toga nedostajalo je dinamika pred kraj predstave bila opasno narušena. Zbog svega toga nedostajalo je emocija, kojima je roman preplavljen, čime nam Frljić možda poručuje da su se osjećaji u našem frenetičnom i egocentričnom svijetu, za razliku od Kästnerova, potpuno pogubili i nestali. Zato predstava, vrlo logično, završava otvorenim, naizgled sretnim krajem. Roditelji se, nakon pomirenja, ne mogu dogovoriti u kojem će gradu živjeti pa potpuno dolazi do razmirica. Pomirenje je, u Frljićevu viđenju, iluzija, čiji će balon od sapunice kad – tad ponovno puknuti.

U ludom ritmu izmjena različitih gegova i pokreta glumci su se, čini se, dobro zabavljali. Izvrsne pripovjedačice i odlučne zrele djevojčice sjajno su tumačile Judita Vukmirica, infatilna i smušena oca dirigenta, koji od uzbuđenja ostaje bez daha, izvrsno je tumačio Dean Krivačić, a podjednaka je bila i Maja Katić u ulozi djetinjaste majke te očeve nove zaručnice. Njihove je karakterne osobine kostimima točno naznačila Ana Horvat, a scenom Mirta Čakanić, osmislivši funkcionalnu scenografiju živih boja.

Katarina Kolega, VIJENAC, 10.05.2007.

_______________________________________

Komedija dostojna dječje lucidnosti

Predstava Blizanke najbolja je, najživlja i najduhovitija predstava tekuće zagrebačke sezone, a ujedno je riječ i o važnoj profesionalnoj točki u zanimljivom scenskom opusu nedvojbeno talentiranog Olivera Frljića

Upravo suprotno Bergsonovoj čuvenoj teoriji o smijehu kao kolapsu fizičkih i psihičkih konvencija, rigidnosti ili očekivanja (kod Bergsona je egzemplarno smiješan uglednik čeje dostojanstveno koračanje u jednom trenutku naruši vratolomno klizava podloga), redatelj Oliver Frljić s glumcima u Dječjem kazalištu Dubrava u predstavi Blizanke gradi smijeh kao udvajanje, pojačavanje, gradaciju ili naprosto burleskno ponavljanje uvriježenih, tipičnih ili vodviljskih stiliziranih (pa ipak široko prepoznatljivih) socijalnih gesti. Kod Frljića je smiješna pojačana rigidnost ljudskog ponašanja, naučena ukalupljenost kojom tepamo djeci, svečana ozbiljnost kojom nam se obraćaju tinejđeri ili režanje kao tipično odbijanje komunikacije s neprijateljem. Ako je šalica u ovoj predstavi jednom polila haljinu nemile gošće i izazvala njezin vrisak uz nesvjesticu, polit će još najmanje dva puta (sve je osmišljeno pod znakom blizanačke replikacije), s istim, ali sve humornijim, učinkom.

Serijsko gomilanje karakteristične geste (ponavljanje sa sve većim ubrzanjem) približava čitavu izvedbu poetici apsurda, ali ne upada ni u programatsku besmislenost, niti u hladnoću srodnog, pa ipak daleko mračnijeg Ionesca.

Intezivna suigra

Frljića valja pohvaliti i na dramaturgijskom, odnosno adaptatorskom radu: kpnzervativni roman Ericha Kästnera napisan sedamdesetih godina reduciran je na četrdesetipet minuta intezivne suigre na temu uspješnog dječjeg odgajanja odraslih osoba, a mnoštvom preokreta, čemu pridonosi i iznimno kvalitetna glumačka igra: Jelena Vukmirica samoprijekorna je Lota, Judita Franković igra ljutitu, nestrpljivu Lujzu, Dean Krivačić nosi ulogu rastresenog te karijeri dirigenta predanog tatu Ludviga, a Maja Katić utjelovljuje prezaposlenu mamu i novinarku Lujzalotu.

Posebno ističem odlično odigran neurotični karakter Krivačićeve interpretacije tate Ludviga, kao čovjeka koji srdačno i nježno podvrgava svim svojim ženskim gospodaricama, na sceni i u obitelji, tek povremeno upadajući u mucanje, grčenje i potpunu dezorijentaciju (obično kad se od njega očekuje muška inicijativa preuzimanja kontrole). Ono što Frljić nije promijenio u politici Kästnerova romana jest snaga dječjih protagonistica: blizanke su dovoljno hrabre da zamijene svoje adrese i navike, dovoljno predane zajedničkom cilju da ih ne plaše ni trenutni porazi ni usputna nesnalaženja, dovoljno glumački precizne da njihova predstava prolazi nezapaženo kod čitavog niza odraslih promatrača. Mnogoj je djeci danas upravo goruće pitanje kako združiti rastavljene roditelje, pa već i sama mogućnost njihove intervencije u ljubavne izbore mamica i tatica predstavlja važnu temu, koliko i opravdan repertoarni izbor.

Optimistična mjerila

Naglašavam da je u Frljićevoj predstavi pohvalno izbjegnuta sladunjavost Kästnerova završetka: umjesto finala u kojem cure diskutiraju hoće li pomireni mama i tata dobiti novu blizanačku i neblizanačku djecu (čini se da je iz dječje perspektive najvažnije ploditi se i množiti), Frljićeva lica jednom rukom sklapaju mir i započinju novi brak izmirenih roditelja, no drugom se nastavljaju prepirati oko mjesta boravka obitelji (Beč ili Münchena, teško je odlučiti). Problemi, dakle, ostaju stvarni, ali stvarnima ostaje i povezanost među dramskim licima, što doista i čini temelje uspješnih obitelji.

Predstava Blizanke po mom mišljenju najbolja, najživlja i najduhovitija dječja predstava tekuće zagrebačke sezone, a ujedno je riječ i o važnoj profesionalnoj točki u zanimljivom scenskom opusu nedvojbeno talentiranog Olivera Frljića. Blizanke pokazuju zavidnu izvedbenu svježinu i vještinu, ali i znatno manje fatalističko (pa i manje cinično) lice redatelja posvećenog asimetrijama političke moći, baš kao i izrazit autorski dar za komediju. Preporuka: dalje njegovati maske smijeha. Samim time i povjerenje u dječja optimistična mjerila socijalnog prevratništva.

Nataša Govedić, NOVI LIST, 18.05.2007.

_______________________________________

Urnebesni puč protiv roditelja

Oliver Frljić kao dramaturg i redatelj Blizanki Ericha Kästnera pretvorio je taj izvrstan roman za djecu u jednu od najboljih predstava koje trenutačno igraju u kazalištu. Umjesto naivni realizam odlučio se za gegove iz crtanih filmova i glazbene točke, pa čak i jednu zlokobnu scenu noćne more u kojoj se crna strana Blizanki – odricanje vlastitog djeteta – povezuje s kanibalskom bajkom Ivicom i Maricom. Sjajne su blizanke Judita Franković i Jelena Vukmerica izvele pravi puč protiv roditelja.

Boris Beck, NACIONAL, 8.05.2007.

_______________________________________

Osmišljena dorađenost

Oliver Frljić (o kojemu u promidžbenom letku nemamo nikakvih obavijesti!?) u prilagođavanju Blizanaka glasovitoga njemačkog dječjeg pisca Ericha Kästnera (1899.-1974.), na pozornici Dječjega kazališta Dubrava u Zagrebu, sveo je sadržaj romana na najnužnije: blizanke su se već upoznale na ljetovanju i otkrile i otkrile da su sestre, već su na kolodvoru, već su odlučile da će se zamijeniti, pa će ona koja živi s tatom u Beču otići mami u München i obratno. Već su smislile i plan kako rastavljene oditelje pomiriti, što će im na kraju i poći za rukom.

Tako pojednostavljenu priču, svedenu na djeci prilagođenih 45 minuta te vrlo razmljivo i jasno predočenu, Frljić priča obiljem smiješnih pokreta, izrađenih (mizanscenski) do detalja precizno i promišljeno. Ovisno o pogledu, nekima će se to moguće činiti pretjerano dorađeno, preizrađeno, što i jest, ali ne i s nužnim negativnim predznakom. Dapače, bolje tako, jer djeci je sve to nepoznato, nerazumljivo, osim onima koji su iskusili što znači druga žena, tatina ljubavnica, podijeliti i djecu po pola, obično u nemilim okolnostima. A ovdje je sve okrenuto na šalu, na smiješan pokret ili glas… Poletno, pokretno, pitko, čitko, nasmijano, veselo… Ionako pomirenje u praksi zamalo nikad ne uspije, sve je tek bajka ili pričam ti priču… Frljić sve to inteligentno završava: dječja sebičnost blizanaka da pomire roditelje jer bi htjele živjeti zajedno okonča se sretno, ako je stalno prepiranje i svađanje neka sreća!? Zgodna predstavica!

Mirta Čakanić, scenografkinja, pozornicu je, u suradnji s redateljem, učinila dijelom veselih zabuna i zgoda. Odjeća Ane Horvat, kostimografkinje, također je sudionik igre: blizanke su i slične i različite: dobro. Osobito je značajna sudionica igre glazba Damira Šimunovića: prati svaku riječ i svaki pokret prirodno sraslo s njim…

Ne možemo govoriti o interpretaciji glumaca, jer sve je ovdje podređeno kolektivnoj igri, krajnjoj svrsi (zabavno ispričati priču!), ali možemo govoriti o skladnoj uigranosti. Jelena Vukmirica (Lota) i Judita Franković (Lujza) usklađeno su odigrale blizanke, Dean Krivičić tatu, inače niska (uz)rasta, a Maja Katić imala je najteži zadatak: odigrala je i mamu (Lujzalote) i Irenu (drugu ženu, tj. nesuđenu zaručnicu). Svi-vrlo profesionalno.

Manjih prigovora imam na jezik: za s infinitivom glagola hrvatski u načelu ne podnosi, osim u stilemu za krepat, a uzrast se može odnositi samo na centimetre i metre, tko je koliko (visok) uzrastao (stoga opaska uz ovdašnjeg tatu!), a nikako dob: od pet godina naviše. I premda tako i piše, roditelji dovode već i bebe koje cijelo vrijeme kmeče, a petogodišnjake (ne)odgojene u modernim vrtićima (gdje su uvijek u pravu!) mame poljube kad dođu do njih, a onda opet puste da tabanaju i kriješte po dvorani posve nezainteresirani za pozornicu (na predstavi 6. svibnja): od njih ni čuti nigledati predstavu!

Stjepo Mijović Kočan, ŠKOLSKE NOVINE, 15.05.07.

_______________________________________

Osječko ljeto kulture, 12.7.2008
VESELE BLIZANKE ZA VESELE MALIŠANE

Osječko ljeto kulture ponovno bilježi svojevrsne rekorde. Veseli nas što je i najmlađa publika u tolikom broju pohodila sinoćnju predstavu “Blizanke” koje je prema predlošku Ericha Kastnera režirao Oliver Frljić. Naime više od 550 mališana i njihovih roditelja, baka i djedova, pohrlilo je u dvorište Rektorata pogledati ovu izvrsnu predstavu Dječjeg kazališta Dubrava. Redatelj Oliver Frljić na ovogodišnjemu ljetu predstavio nam se već s “Didonom i Enejom&Smrću u Veneciji&Kugom” te predstavom “Gospođice Rice puno prije geopolitike bila je glazba” dok smo ga sinoć imali prigodu gledati u posve novoj ulozi. Frljić nam je povjerio da Blizanke zapravo nije pročitao onda kada je bilo vrijeme, budući da je to bio top naslov svim djevojčicama u njegovom razredu, pa mu je to bilo malo presladunjavo. Uoči rada na predstavi ipak pogledao je različite ekranizacije, a odlučio je napraviti predstavu koja djevojčice neće prikazati sladunjavima nego jakima. Cijela predstava zapravo započinje na kolodvoru, nakon ljetovanja zamjena je već završena i djevojčice, koje su otkrile da su sestre blizanke, pokušavaju provesti svoj plan. Odlazeći u novu sredinu, Luisa u München, a Lotte u Beč, djevojčice se pokazuju puno zrelije od svojih roditelja i spremne da se do kraja bore za ponovno okupljanje svoje obitelji. Blizanke nas vode u fantastični svijet zamjene u kojem ništa nije na mjestu, po kojem se njihovi roditelji kreću kao lutke na koncu i gdje izgleda da se sve urotilo protiv njihovog plana. Nakon toga različite peripetije ubrzavaju radnju, a cijela predstava sažeta je u jedan dan kada Tata objavljuje da će se oženiti gđicom Irenom, pojasnio nam je Frljić. Djevojčice su tada prisiljene ubrzano raditi kako bi pomirile roditelje i zatvorile ponovno svoj obiteljski krug. Čini se kako se dječjem svijetu stvari puno lakše i brže rješavaju nego u svijetu odraslih, zato je sinoć ansambl Dječjeg kazališta Dubrava pobrao veliki pljesak malih ručica. (tg)

_______________________________________

Nagrade i festivali…

U Čakovcu je 28.10. 2007. završen 10. Susret profesionalnih kazališta za djecu i mlade Hrvatskog centra ASSITEJ. Čakovečka publika mogla je uživati u 12 predstava profesionalnih kazališta iz čitave Hrvatske. Na zatvaranju Susreta dodjeljene su nagrade stručnog žirija u sastavu: Dubravka Lampalov, Katarina Kolega i Zlatko Krilić.

NAJBOLJE GLUMAČKO OSTVARENJE – ZA ŽENSKU ULOGU
Jelena Vukmirica u ulozi Luise Palfy, u predstavi “Blizanke” , pokazala je čvrstoću i snagu stilizirane glume. Osim toga, izdvojila se u nizu detalja, svojim istančanim scenskim pokretom koji pokazuje izvrsnost te mlade glumice.

NAJBOLJA REŽIJA – OLIVER FRLJIĆ
Domišljata i strukturalno jasna režija Olivera Frljića čvrsto slijedi osviješteni koncept usklađen sa senzibilitetom ciljane publike. Propitujući rubove karikaturalnosti, nikad ne prelazi granice dobrog ukusa što je posljedica njegove redateljske zrelosti.

Dean Krivačić dobio je Nagradu hrvatskog glumišta 2007. u kategoriji najbolje muške uloge u dječjoj predstavi, a predstava je bila nominirana za Nagradu hrvatskog glumišta kao najbolja dječja predstava.

8. NAJ, NAJ, NAJ FESTIVAL (GK Žar ptica, 2008.)
OLIVER FRLJIĆ – Nagrada za najbolju režiju
DEAN KRIVAČIĆ – Nagrada za najbolju mušku ulogu

6. REGIONALNI FESTIVAL DJEČJIH KAZALIŠTA ‘ZVEZDARIŠTE’
(Pozorište Zvezdarište, Beograd, 2008.)
OLIVER FRLJIĆ – Nagrada za najbolju režiju
BLIZANKE – Prva nagrada publike za najbolju predstavu

BLIZANKE su sudjelovale na 15. festivalu glumca u Vinkovcima, 48. MDF-u Šibenik i Osječkom ljetu kulture 2008. godine.

6. Festival prvih
nagrada: Blizanke, predstava za djecu Olivera Frljića
Zbog naivna i čvrsta uvjerenja kako je profesionalcima nešto lakše nego ostalima, redatelj Oliver Frljić za svoju prvu režiju predstave za djecu osvaja treću nagradu  6. festivala prvih. Ona se pridružuje nizu priznanja  koja Blizanke visoko cijene najboljom, najživljom i najduhovitijom predstavom sezone te potvrđuje kako je riječ o zanatski izbrušenoj, sjajno odmjerenoj i iznimno uspješnoj dramatizaciji i režiji,  o izvrsnoj glumačkoj igri, o neodoljivoj kombinaciji burleske, gega i karikature, o svakovrsnom veselom, razigranom pretjerivanju koje djeca razumiju i u njemu uživaju. Pametno poigravanje klasičnim štivom za djecu pritom nije zašlo u apsurd ili cinizam i nije osporilo ostvarenje najozbiljnije i najvažnije dječje težnje: Blizanke daju vjeru da je moguće odgojiti razbarušene, nedorasle, zbunjive i zaljubljive roditelje, pomiriti ih i združiti u – obitelj.

Prosudbeni sud: Ivana Armanini, Igor Hofbauer i Jelena Milošević.

BLIZANKE osvajaju SREBRNI LOVOROV VIJENAC za najbolju predstavu u kategoriji Children MESS na 49. festivalu MESS u Sarajevu (2009.)

_______________________________________