Naslovnica » naslovnica

Šuma Striborova na 57. MDF – u Šibeniku

ŠUMA STRIBOROVA: Predstava dostojna otvaranja

I naš ‘poker asova’ bio je sinoć na Ljetnoj…

 

 

 

Uvijek ista priča

Svi smo već pedeset tisuća šesto sedamdeset i osam puta čuli priču o Striborovoj šumi, Domaćima s Malikom Tintilinićem na čelu, opakoj snahi Guji, dobrodušnoj bakici i njezinom naivnom sinu i naravno samom Striboru, po kojem je priča i naslovljena. A pojavljuje se u njoj na pune tri minute. Šef. Lagano mi, kako bi Lucija Zekanović to stručno rekla, “ide na  nerve” to što se praktički stalno iste priče provlače po pozornici jer, ponovno ću citirati zlata vrijednu uzrečicu moga prijatelja Jere:”Što je sigurson, sigurson je”. Ne pruža se šansa novim djelima, nego se već napamet znana priča pokušava ukrasiti i uljepšati da izgleda svježe. Jer se boji riskirati. Na kraju, unatoč trudu, ispadne malo izlizana.

Ali, nema veze, jel? Nije mi se svidjela scenografija. Izgledala je nekako skicasto, nedovršeno. Kostime da ni ne spominjem. Mogao ih je dizajnirati i moj slijepi čukundjeda s alzhaimerom, jednim okom, to je sve što ću reći. Bez uvrede. Glumačka predstava je bila skroz OK, osim što je Malik Tintilinić malo uskočio s vezicom. Nema veze. Mislim da su glumci dosta dobro prenijeli osjećaje u gledalište jer mi je starice bilo jako žao, na sina sam bila ljuta, a snahu sam zamrzila u trenu. Sve u svemu dajem ovoj predstavi dva. Okej, dva plus, ne budimo preoštri.

Mirna Lani Avdagić (14)

 

Opet Maja?!

Koliko puta sam čula od učiteljice: ,, Ivana Brlić-Mažuranić je hrvatski Andersen i svaki učenik bi trebao pročitati bar jednu njezinu priču.” Bla, bla, bla, uvijek isto. Nikada nisam razumjela ljude koji mogu sjediti satima čitati njezine priče. Jako me zainteresiralo i ovaj put sam stvarno htjela pogledati tu čarobnu priču u nekom drugačijem svjetlu, u obliku predstave. Sjela sam i zagledala se u nebo. Bilo je prepuno zvijezda i u zraku sam osjetila neku čudnu sparinu.

Čim je počela predstava uočila sam da je Tintilinića glumila Maja Kovač. To me jako iznerviralo. Vrhunska je glumica i iskreno veoma dobro se snalazi u dječjim ulogama, ali nikako mi nije jasno zašto skoro u svim predstavama mora glumiti baš ona. Prepoznala sam veliki trud koji je uložen u predstavu, pogotovo u scenografiji i kostimografiji, ali moram priznati da mi je jako zasmetalo što su svi kostimi i rekviziti bili crno-bijeli. Baš zbog toga su mi se skoro sve scene činile identične. Od likova mi se najviše dojmila Guja jer je svojom vrhunskom glumom, izrazima lica i prodornim glasom gledatelje ostavila bez teksta. Podsjetila me je na moju prijateljicu Miju koja bi se vjerujem jednako dobro snašla u ulozi. Gledam, gledam tu scenu i dalje ne mogu vjerovati. 

Kada sam vidjela kako sin žrtvuje majku za ženu koju ni ne zna oko srca me nešto steglo. U tom trenu sam shvatila koliko zaista volim svoju majku i kako je ne bi žrtvovala ni za što na svijetu. Ona je ipak jedina osoba koja će me uvijek voljeti i koja mi neće okrenuti leđa ma što god se dogodilo. Sve u svemu predstava je bila odlična. Podigla je atmosferu u gledalištu i dotakla mnoga dječja srca. Voljela bih kad bi na festivalu bilo još ovakvih poučnih, a opet zanimljivih i humorističnih predstava.

Lucia Kostelac (15)

 

Dostojno otvaranja

Sve o ovoj predstavi se može reći u jednoj rečenici: “Predstava dostojna otvaranja”. Ali ipak ja ću reći nekoliko rečenica u kojima ću nahvaliti ovu predstavu. Mislim da radnju ove predstave nije potrebno govoriti jer ova priča koju je napisala Ivana Brlić-Mažuranić svima je poznata. U ovoj predstavi je također sudjelovala glumica koja je glumila glavnu ulogu u predstavi na otvaranju ovog Međunarodnog dječjeg festivala.

Predstava je napravljena profesionalno, s vrlo modernom i bojom usklađenom sa scenografijom. Iako je većina kostima i scenografije napravljena crno-bijelo cijela predstava se činila vrlo svijetla. S obzirom da sam naslov govori o sjajnoj predstavi, pa stoga možete pretpostaviti kakav je bio dojam publike. Gledalište je bilo puno, skale gledališta, u podnožju gledališta, ljudi je bilo svugdje. Jedina primjedba je organizacija. Onaj obećani nulti red koji je obećan novinarima i vjerovatno ostalim ljudima s propusnicama, ne postoji. Ono što je ostalo od tog reda je nekih 10-ak stolica. Inače, što se tiče predstave stvarno sve pohvale predstave i glumcima čista desetka!

Emil Erak (15)

 

Izvrsno i točka!

Ova mi je priča znana od malena. Znam je od riječi do riječi, ali ovoga puta sam ju doživjela kao predstavu. Izvrstan prvi dojam. Ako niste čuli za ovu priču, to je priča o jednoj starici koja je živjela u Striborovoj šumi sa svojim sinom. Sin se na svoju nesreću upozna s Gujom, koja iskoristi priliku da se oslobodi čarolije i pretvori se u prelijepu djevojku. Mudra starica prepozna da je djevojka začarana Guja i pokušava uvjeriti svoga sina da ostavi tu djevojku. Sin pomisli da je njegova majka vještica, a snaha joj smišlja svakakve spačke da joj zagorča život. Na kraju sin protjera majku iz kuće. Sva sreća da je starica imala svežanj triješće iz kojeg su skakali domaći, a među njima i Malik Tintilinić koji joj odlučiše pomoći, pa ju odvedoše k Striboru koji joj ponudi da se vrati u mladost svoju i da zaboravi sina. Mudra starica nije htjela otići u mladost, nego joj je bilo draže ostati u svojoj nevolji i znati za svoga sina. Time se razbija čarolija Šume Striborove i ostane samo starica i sin. Sin se oženi za djevojku koja ej starici dala triješće, i kao i uvijek su živjeli sretno i zadovoljno.

Kostimografija mi je bila odlična, pozornica je bila okružena sa svih strana s razigranom djecom, koja su, koliko sam vidjela, jako uživala u predstavi. Samo su još falile kokice, za potpuni doživljaj, koje su se prosule baš na mene jednom malom klincu, pa eto sreća s neba. Vjerovatno se prepao Guje da mu je i kutija ispala, sav se skamenio. Puno hvala! Izvrsno i točka.

Nika Vlahović (14)

 

 

izvor: MDF – Bilten